Korlat – selo tišine i boli: 34 godine od zločina i razaranja u srcu Ravnih kotara
Prije 34 godine selo Korlat kod Benkovca doživjelo je tragediju koja je ostavila duboke rane u povijesti Domovinskog rata. Ubijeni civili, razorene crkve i srušeni domovi svjedoče o stradanjima hrvatskog naroda i patnji koju Korlat nosi i danas.
Korlat, mirno selo smješteno svega osam kilometara od Benkovca, nosi u sebi duboke ožiljke prošlosti. Dana 11. studenoga 1991. godine, to je naselje postalo poprište strašnog zločina – potpuno razoreno, opljačkano i spaljeno, a njegovi stanovnici protjerani. Od tada, svaka obljetnica tog datuma budi bolna sjećanja na izgubljene živote i uništene domove.
Selo s tisućljetnom poviješću, naseljeno još od prapovijesti i rimskog doba, kroz stoljeća je svjedočilo raznim osvajanjima. Ime Korlat potječe od starohrvatskog roda Karinjana, poznatih kao Korlatovići, koji su u 15. i 16. stoljeću ovdje imali svoj kaštel. No, unatoč bogatoj prošlosti, upravo je 20. stoljeće donijelo najteže razdoblje za ovo mjesto i njegove ljude.
Rat u benkovačkom kraju započeo je ubrzo nakon demokratskih promjena 1990. godine. Manipulacije srpskog stanovništva, blokade cesta i oružani napadi ubrzo su prerasli u otvorenu agresiju. Već 23. studenog 1990. prva žrtva bio je hrvatski policajac Goran Alavanja, ubijen tijekom noćne patrole – simbol početka krvavog poglavlja.
Jedan od najtežih napada uslijedio je 13. kolovoza 1991. kada su srpski ekstremisti napali predsjednika Mjesnog odbora Korlata, Josu Buljata. Nakon toga selo je sustavno razarano, a stanovnici su ubijani ili protjerani. Sve što je nekoć bilo središte života – kuće, crkve, polja – pretvoreno je u zgarište.
Posebno potresna svjedočanstva o tom razdoblju ostavio je Milan Jurjević, čiji su roditelji Joso i Danica bili među ubijenima. Njegove riječi odzvanjaju kao tihi krik jedne generacije:
“Meni je cijela kuća bila srušena, osim jedne prostorije. U njoj je živjelo nekoliko civila. Prije nego su nam srušili kuću, otac im je svaki dan morao peći janjce. Kad su odlučili otići, srušili su kuću. Ja sam osobno našao svoje roditelje koje su ubili. Otac je imao metak u čelu, majka više prostrijelnih rana. Zakopani su bili u vrtovima, svaki na drugom mjestu.”
Takva svjedočanstva ne blijede s vremenom. Ona su temelj kolektivnog pamćenja i podsjetnik da sloboda ima visoku cijenu.
U siječnju 1993. godine, nakon uspješne vojno-redarstvene akcije „Maslenica“, ubijeni su i posljednji civili koji su ostali u selu – Darinka i Joso Jurjević, Đuka Modrić i Lucija Žorić. Njihova smrt bila je čin odmazde, još jedan zločin u nizu koji je zauvijek obilježio korlatski kraj.
Etničko čišćenje na području Benkovca zahvatilo je gotovo 10.000 Hrvata. Sela su opljačkana i spaljena, a 35 katoličkih crkava sravnjeno sa zemljom. U tom su području ubijena 335 civila, dok se njih 10 i danas vodi kao nestalo. Oni koji nisu uspjeli pobjeći, završili su u koncentracijskim logorima, najčešće u Kninu.
Luka Klapan, snimio je 2020. godine Dokumentarac u produkciji Jedine solucije, udruge za audiovizualnu umjetnost, a svoju premijeru imao je na 67. Pulskom filmskom festivalu. Luka Klapan film je režirao, snimio i montirao te za njega napisao scenarij. Korlat je četvrti u nizu iz njegova ciklusa o Domovinskom ratu, nakon filmova Pridraga: ratna sjećanja (2015.), Glas Medviđe (2017.) i Bruški martirij (2018.)
Danas, 34 godine kasnije, Korlat i dalje diše tišinom i tugom, ali i ponosom. Ponosom na svoje ljude, na njihovu snagu da prežive, obnove i svjedoče.
Sjećanje na ubijene i nestale ostaje trajni zavjet – da se nikada više ne ponovi ono što je Korlat preživio 1991. godine.
