OVČARA – 35 godina od odvođenja i ubojstva zarobljenika iz vukovarske bolnice
Sudske presude i svjedočenja omogućuju rekonstrukciju 20. studenoga 1991. – od jutarnjeg razdvajanja u bolnici do odvođenja pet autobusa na Ovčaru


Dana 20. studenoga 1991. iz vukovarske bolnice odvedeno je više od 200 ljudi, gotovo svi muškarci. Prema utvrđenjima Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, pet autobusa odvezlo ih je najprije u vojarnu JNA, a zatim na Ovčaru. Ondje su zatočenici premlaćivani i mučeni, a nakon povlačenja zaštite JNA odvođeni su na mjesto pogubljenja.
Presuda u predmetu „Mrkšić i drugi” rekonstruira slijed događaja na temelju svjedočenja preživjelih, iskaza časnika JNA i drugih dokaza. Vijeće je upozorilo da se pojedini iskazi razlikuju u procjenama broja ljudi i vremena.
VREMENSKA CRTA 20. STUDENOGA 1991.
Nešto iza 6 sati – autobusi kreću prema bolnici
Nešto iza 6 sati iz Negoslavaca je prema vukovarskoj bolnici krenula kolona od pet autobusa JNA. Predvodio ju je major Ljubiša Vukašinović, zamjenik u sigurnosnom organu Operativne grupe Jug. U svakom autobusu bila su dvojica naoružanih pripadnika vojne policije JNA. Prema sudskom nalazu, Vukašinović je postupao po nalogu koji je prethodne večeri dobio od Veselina Šljivančanina.
Oko 7 sati – pregled pacijenata i sastanak bolničkog osoblja
Oko 7 sati glavna sestra kirurškog odjela Binazija Kolesar pozvana je da prati liječnika u uniformi JNA koji je, uz naoružanu pratnju, pregledao određene pacijente prema popisu imena. Pregled je trajao petnaestak do dvadeset minuta.
Ubrzo nakon toga medicinsko i sestrinsko osoblje okupljeno je u gipsaonici. Sastanak je sazvala ravnateljica bolnice dr. Vesna Bosanac, po ranijoj uputi Šljivančanina. Osoblju je rečeno da Bosanac više nije ravnateljica te da mogu odlučiti žele li ostati raditi ili otići. Rečeno im je da mogu izabrati odlazak prema Hrvatskoj ili Srbiji.
Između 7 i 8 sati – ljudi se razdvajaju na izlazima
Dok je trajao sastanak, pripadnici JNA obilazili su bolnicu i pacijentima koji su mogli hodati govorili da izađu. Muškarce su usmjeravali prema bočnom, hitnom ulazu u Gundulićevoj ulici, a žene i djecu prema glavnom ulazu u Ulici Lola Ribara. Ranjeni koji nisu mogli hodati ostavljeni su u krevetima, uz najavu da će biti evakuirani.
Muškarci su izvan bolnice postrojavani uz zid i pretraživani pod naoružanom stražom JNA. Sudsko vijeće utvrdilo je da su pripadnici Teritorijalne obrane sudjelovali u odabiru pojedinih ljudi, dok paravojne skupine nisu sudjelovale u samom pretraživanju. Među skupinom muškaraca bile su i dvije žene koje je JNA smatrala pripadnicama hrvatskih snaga.
Oko 8 sati – međunarodni promatrači zaustavljeni su na putu prema bolnici
Promatrači Europske zajednice Jan Allan Schou i Petr Kypr krenuli su iz Negoslavaca prema Vukovaru kako bi nadzirali evakuaciju bolnice, uz predstavnika Međunarodnog odbora Crvenog križa Nicolasa Borsingera. Prema sudskom nalazu, zaustavljeni su na mostu i zadržani oko dva sata. Rečeno im je da ne mogu nastaviti zbog sigurnosne situacije na cesti.
Dok su čekali, pet autobusa s muškarcima iz bolnice prešlo je Vuku drugim, obližnjim mostom. Promatrači i predstavnik Crvenog križa nisu mogli nadzirati taj prijevoz.
Oko 10 sati – pet autobusa napušta bolnicu
Sudsko vijeće utvrdilo je da su autobusi s muškarcima napustili bolnicu oko 10 sati i krenuli prema vojarni JNA u Vukovaru. Procjene svjedoka o broju ljudi razlikovale su se: neki su govorili o približno 250, a drugi o manjem broju. Vijeće je u konačnom nalazu navelo da je odvedeno više od 200 ljudi.
U skupini su bili ranjenici, branitelji i drugi muškarci. Sud nije zaključio da je svaki odvedeni bio pripadnik hrvatskih oružanih snaga. Utvrdio je, međutim, da su muškarci najkasnije nakon pretraživanja i stavljanja pod naoružanu stražu JNA bili ratni zarobljenici. Dva naoružana pripadnika vojne policije JNA ostala su u svakom autobusu.
Oko 10.30 – autobusi stižu u vojarnu JNA
Prvi autobus stigao je u vojarnu oko 10.30 sati. Pet autobusa zadržano je ondje nekoliko sati. Svjedočenja o točnom vremenu polaska prema Ovčari razlikovala su se, ali je sud zaključio da su autobusi iz vojarne krenuli između 13 i 14 sati.
Sudski spis bilježi da su se oko autobusa okupili pripadnici lokalne Teritorijalne obrane i drugi naoružani ljudi. Zarobljenike su vrijeđali i prijetili im. U to je vrijeme u Veleprometu održan sastanak samoproglašene vlasti SAO Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema. Prema iskazima časnika JNA Miodraga Panića i Bogdana Vujića, o kojima je raspravljalo Sudsko vijeće, na sastanku se razgovaralo o sudbini zarobljenika. Panić je posvjedočio da je odlučeno kako ih neće prevesti u Sremsku Mitrovicu radi razmjene, nego ih zadržati i izvesti pred lokalno pravosuđe.
ŠTO JE PRESUDA UTVRDILA O ŠESTOM AUTOBUSU
Sudska presuda bilježi i šesti autobus, ali mu utvrđuje drukčiju ulogu od pet autobusa koji su nastavili prema Ovčari.
U pet autobusa koji su krenuli iz bolnice bilo je i muškaraca za koje se naknadno utvrdilo da su bolnički djelatnici ili supružnici bolničkih djelatnika. Sudsko vijeće utvrdilo je da su neki od njih izdvojeni u vojarni te da je šesti autobus došao po njih i vratio ih u bolnicu. Šljivančanin je potom provjeravao njihov identitet i ispitivao ih, uz savjetovanje s predstavnicima lokalne Teritorijalne obrane i paravojnih skupina. Muškarci za koje je utvrđeno da nisu bili bolničko osoblje ili njihovi supružnici vraćeni su glavnoj skupini zarobljenika.
Prema nalazu Vijeća, pet autobusa napustilo je vojarnu i nastavilo put prema Ovčari. Šesti autobus nije utvrđen kao zaseban autobus koji je s posebnom skupinom iz bolnice odvezao ljude izravno na Ovčaru. Ipak, sudski nalaz navodi da su se pojedinci vraćeni šestim autobusom, nakon provjere, ponovno pridružili glavnini zarobljenika.
Između 13.30 i 14.30 – dolazak na Ovčaru
Pet autobusa stiglo je na Ovčaru između 13.30 i 14.30 sati. Put od vojarne trajao je oko pola sata. Zarobljenike su izvodili jednog po jednog, u skupinama od pet do šest ljudi. Oduzimani su im novac, nakit i osobni predmeti, a dokumenti i druge stvari bacani su u jarak.
Potom su morali proći između dva reda vojnika. Na svakoj strani stajalo je približno deset do petnaest ljudi. Tukli su ih drvenim palicama, kundacima, motkama, lancima i štakama, uz udarce nogama i rukama. Prolaz je bio dug oko osam do deset metara. Sudsko vijeće utvrdilo je da je gotovo svaki zarobljenik iz autobusa, osim četvorice, prošao kroz taj špalir. Istaknulo je da su zlostavljanju sudjelovali pripadnici Teritorijalne obrane i paravojnih skupina, dok su pripadnici vojne policije JNA ostali uz autobuse i osiguravali prostor hangara.
Poslijepodne – premlaćivanje se nastavlja u hangaru
U hangaru su zarobljenike nastavili tući i ispitivati. Svjedočenja preživjelih Dragutina Berghofera, Emila Čakalića i Vilima Karlovića, kao i drugih svjedoka, opisana su u sudskoj presudi. Vijeće je navelo da je u hangaru bilo oko 200 zarobljenika i najmanje četrdesetak pripadnika srpskih snaga, uključujući pripadnike JNA, Teritorijalne obrane i paravojnih skupina.
Tijekom poslijepodneva pojedini zarobljenici izvedeni su iz hangara uz intervenciju vojnika ili ljudi koji su ih poznavali. Većina je ostala zatočena. U presudi je opisan i slučaj svjedoka koji je uspio iskočiti iz vojnog kamiona dok su zarobljenike prevozili prema Grabovu. Kasnije je uhvaćen i odveden u zatočeništvo.
Rana večer – naređeno je povlačenje zaštite JNA
Sudsko vijeće utvrdilo je da je Mile Mrkšić u ranim večernjim satima naredio povlačenje posljednjih pripadnika JNA koji su osiguravali zarobljenike na Ovčari. Žalbeno vijeće zaključilo je da je povlačenje vojne policije završeno najkasnije do 21 sat.
Nakon odlaska JNA, zarobljenici su ostali pod nadzorom pripadnika lokalne Teritorijalne obrane i paravojnih skupina. Vijeće je utvrdilo da su zatočenici u večernjim i noćnim satima odvođeni iz hangara u skupinama od deset do dvadeset ljudi.
Nakon 21 sat – počinju pogubljenja
Pogubljenja su počela nakon 21 sat 20. studenoga i trajala su do iza ponoći, dakle i tijekom 21. studenoga. Zarobljenike su odvodili do mjesta na kojem je ranije toga dana iskopana velika jama. Ondje su pripadnici vukovarske Teritorijalne obrane i paravojnih skupina ubili najmanje 194 osobe. Tijela su pokopana u masovnoj grobnici.

BROJ UTVRĐENIH ŽRTAVA I POTRAGA KOJA TRAJE
Sudsko vijeće dokazanim je smatralo ubojstvo najmanje 194 zarobljenika. Iz glavne masovne grobnice na Ovčari 1996. ekshumirano je 200 tijela. Riječ je o dvama različitim podacima: broj iz presude označava najmanji broj ubojstava koje je sud utvrdio, a broj ekshumiranih tijela odnosi se na posmrtne ostatke pronađene u glavnoj grobnici.
Ministarstvo hrvatskih branitelja izvijestilo je 25. rujna 2025. o pronalasku nove masovne grobnice na Ovčari s posmrtnim ostacima triju osoba. U objavi od 18. studenoga 2026. ministar je rekao da se još traga za 48 osoba odvedenih iz vukovarske bolnice. Taj podatak odnosi se na osobe čija sudbina nije razriješena; ne znači da je za svaku od njih potvrđeno da je ubijena na Ovčari.
Sudski utvrđeni slijed 20. studenoga pokazuje kako su se odvajanje u bolnici, prijevoz pod stražom JNA, zlostavljanje u hangaru i povlačenje zaštite smjenjivali tijekom jednoga dana. Svjedočenja i dokumenti omogućili su rekonstrukciju glavnih postaja, dok se za 48 ljudi odvedenih iz bolnice njihova sudbina još utvrđuje.
Izvor:PHB











