Križni put

Moj život obilježio je život mog oca koji je kao hrvatski vojnik Križni put preživio i u Četveroredu iz Bleiburga u zemlju je vraćen međutim, nije vraćen u Hrvatsku već su on i njegovi prijatelji samo kroz Hrvatsku prošli i u Srbiji su u srpskom logoru završili !!!

U tom logoru raznim torturama, mučenjima, silnim batinama i glađu svakodnevno su bili izloženi !!!

Nakon par mjeseci pakla kroz kojeg su svakodnevno prolazili njih deset ipak je uspjelo pobjeći iako su bili isprebijani i gladni smogli su snage i hrabrosti pobjeći !!!

Danima su pješke hodali i napokon su se u Starigrad paklenici kod Zadra odakle je moj otac skrasili i to u spiljama po Velebitu mjenjajući spilje da ih udbaši ne pronađu !!!

Međutim, kako su im majke hranu i sve potrebno u spilju nosile udbašija ih je pratila i otkrili su gdje se skrivaju !!!

Moj otac i njegovi prijatelji skužili su da su otkriveni i za daljnji bijeg su se spremali međutim, moj otac i jedan njegov prijatelj prije su iz spilje izašli i bio je dogovor gdje će se naći i da svi zajedno put Slovenije krenu !!!

Ali, koliko su se njih dvojica od spilje udaljili čuli su jaku detonaciju od bombe koju su udbaši u spilju ubacili i tako su njihovi mladi životi od jedva dvadeset godina na okrutan način završili !!!

Moj otac godinama se od udbaša po Sloveniji skrivao a mi njegove kćer bez oca smo odrastale jer je samo s vremena na vrijeme i to po skriveći dolazio da nas vidi !!!

Sve u svemu to je tužna životna priča u kojoj je moja obitelj rasturena i koja me je za cijeli život obilježila jer, ta prokleta udbašija stalno nam je na vrata dolazila a zatim su mamu na obavijesne razgovore odvodili !!!

A nakon par sati vraćala bi se a da nije bila u stanju ni stajati jer, nije im htjela reći gdje joj se muž skriva i nalazi a nama, ni već kao odraslim ženama nikada nije htjela reći što su joj radili samo bi rekla, djeco moja ne ponovilo se !!!

Pa tako, ta ista udbašija i nas curice bi pred školom čekala i pitali su nas di nam je otac a mi bi rekle da neznamo kao što nismo ni znale sve dok nismo odrasle !!!

Tada je otac odlučio doma se vratiti bez obzira kako završio međutim, ta ista udbašija mog oca je proganjala sve dok Tito nije umro a prije toga svaki tjedan redovno im se morao javljati !!!

Nigdje se nije mogao zaposliti pa je na crno radio i da skratim priču jer, tih udbaških gadosti na pretek je bilo a ta ista udbašija danas mene prati i prisluškuje !!!

Isto tako pouzdano znam i rečeno mi je, kako ta ista udbašija moje tekstove na fejsu prati i skidaju i samo je pitanje dana kada će i meni na vrata pokucati !!!

Jer, oni jako dobro znaju tko je moj otac bio kao i to, da smo moj pokojni sin i ja dragovoljci Domovinskog rata bili a oni "ustaše" iz dna duše mrze !!!

S toga, ne čudi, da mi svakih par mjeseci gume na autu buše i slične gadosti čine ali, ova BUŠLJETA se te udbaške gamadi ne boji dapaće !!!

Mojim venama PONOSNO ličko dalmatinska krv kola a kad se snaga Velebita i dalmatinski dišpet udruže ova ne popušta dapaće, geni mog oca Bušljete u meni još jače prorade !!!

I za kraj, svi naši HRVATSKI VITEZOVI koji su kroz povijest pa tako i u Domovinskom ratu od istog rukopisa i zlotvora za ovu našu Ljepoticu ginuli, krvarili i bili proganjani u miru Božjem počivali.

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije Portala Dnevnih Novosti