Ljubav prema Hrvatskoj vodila ih u smrt: Tragična obiteljska priča Marija Radića
TEŠKO BREME PATRIOTIZMA
Kada je zarobljen i odveden na Velepromet gdje mu se gubi svaki trag, vukovarski branitelj Radovan Radić, suprug, otac i sin, imao je 43 godine. Njegovi posmrtni ostaci još uvijek nisu pronađeni, a nesretna obitelj živi za dan kada će pronaći, pokopati i pomoliti se na njegovu grobu. Jedan od onih koji na to i dalje čeka je Mario Radić: poslovni čovjek, zamjenik predsjednika Domovinskog pokreta, veliki domoljub i sin nesretnog Radovana…
AUTOR: Snježana Vučković/Dnevno.hr
Za sve one koji spore domoljubne boje kojima je obojana stranka Marija Radića i koji u nacionalnu osviještenost njihovih članova gledaju sa sumnjom, tragična ratna sudbina oca vodećeg čovjeka DP-a očigledno je nepoznata. No, ne samo oca. Rat u Vukovaru najprije je odnio život njegova strica Stjepana, mlađeg očevog brata koji je ubijen pred očima svoje obitelji.
Radovan Radić bio je veliki vukovarski branitelj koji ništa nije prepuštao slučaju. Rođen je 3. ožujka 1948. godine u Vukovaru, no obljetnica je to u kojoj nema veselja. “Moj brat, moj sokol. Sokole moj danas bi bila velika fešta u Vukovaru… Mučki ubijen u Veleprometu u Vukovaru u noći 18. 11. 1991. Ni groba nemamo.. Nitko nije odgovarao za njegovo ubojstvo… Trideset i dvije godina ništa. Točka”, napisala je jučer Radovanova i Stjepanova sestra Mirjana, jedina preživjela od troje djece u obitelji Radić.
Ljubav prema Hrvatskoj obitelj Radić vodila ih u smrt
No, danak zbog ljubavi prema Hrvatskoj, obitelj Radić počela je plaćati još u Drugom svjetskom ratu kada je Radovanova majka Mara, a Marijeva baka, izgubila dva brata za čije se grobove nikada nije doznalo. “Pamteći obiteljske traume iz prošloga rata, stric je govorio ‘ako opet bude novoga rata, jedan će ostati, jednog će poštedjeti’. Nisu ni jednoga”, ispričala je sestra Mirjana za Direktno.
Radovana Radića suborci pamte samo po najboljem. Ivica Pančić dobro ga se sjeća i neizmjerno će mu biti zahvalan: “Dobro se sjećam Ratka, pred sam kraj je bio i ranjen u nogu, bio je iznimno pozitivna osoba, sjajan čovjek za podizanje atmosfere kada je bilo najteže i kada nam je upravo to trebalo. Bio je mitraljezac. Kada je bilo jasno da je obrana grada slomljena, nije želio ići u proboj jer mu je obitelj bila u skloništu nedaleko od nas. Tada sam ga zamolio da ode javiti mome bratu koji je bio ranjen i nije mogao ići s nama u proboj, da je gotovo i da se pripremi na dolazak četnika. Obećao mi je kako će to napraviti prije negoli ode kod svojih i obećanje je izvršio. Moj brat je na sreću preživio i to mi je potvrdio. Da je Ratko ispunio ono što mi je obećao”.
U hangar Veleprometa ga odveo izvjesni Cvjetičanin
Supruga pokojnog Radovana i majka Marija Radića, jasno se sjeća njihovih posljednjih, mučnih trenutaka: “Prije negoli će nas istjerati iz podruma, željela sam Ratku previti ranjenu nogu, ali on je samo odmahnuo rukom, kao da je htio reći da za to nema više potrebe. Čim su nas u Veleprometu stjerali s kamiona, počelo je izdvajanje. Ratku je odmah prišao jedan čovjek, poznavala sam ga, Cvjetičanin se prezivao, uhvatio ga je za podlakticu i odveo”, ispričala je nesretna Marijeva majka Ružica.
Poslije toga ga, kazala je, nikada više nisam vidjela, no drugoga dana dok je s djecom stajala ispred jednog od hangara, prišao joj je poznanik Ljuban i pitao je što ona tu radi: “Ja sam ga očajna zamolila da ode provjeriti što je s Ratkom. Mi smo ostali pokraj hangara, a on je otišao u zgradu. Nakon nekog vremena je izašao, ali nije mi prilazio, samo je tamo stajao. Kada su nam se pogledi susreli, samo je odmahnuo glavom lijevo-desno i otišao. Već tada sam bila uvjerena kako su Ratka odmah ubili”.
Ćipe: “Iste sudbine sam odredile isti politički smjer”
Stranački kolega Marija Radića, Stipo Mlinarić Ćipe, objašnjava nam kako ih je obojicu politički oblikovala slična ratna sudbina: “Maria Radića nikada nisam gledao kao poduzetnika. Znam za njegovu osobnu tragediju i uvijek ga gledam kroz tu priču jer samo ljudi koji su prošli kroz isto, mogu isto i razmišljati. Ako je netko u ratu dao najbliže članove obitelji, takav čovjek danas jednostavno drugačije gleda na političku situaciju, a u DP-u nas ima dosta takvih.situaciju.”
Ćipe dodaje da ljudima poput Marija Radića bezrezervno vjeruje: “Ako ste se tada bili spremni žrtvovati, onda nemam razloga takvim ljudima ne vjerovati u politici, a osobito ljudima koji su se kasnije dokazali u životu i koji to ne rade zbog novca. Radić se odrekao saborske plaće. Za razliku od drugih, on tamo nije radi toga. Svi znamo da je on svoj materijalni status osigurao svojim uspješnim poslovanjima nevezano za politiku. On je, kao i ja, u politici jer želi da cijela ta žrtva ne bude uzaludna. Mi samo želimo da mladi ljudi ostanu u Hrvatskoj, jer do nje se krvavo došlo.”
Naš sugovornik kaže da je to jedan od razloga zbog koji kao stranka nikada neće biti shvatljivi ostalim političkim opcijama. “Ne može nas shvatiti ni lijeve opcije, a nejasni smo i HDZ-u. Oni jednostavno nemaju tu ljubav i brigu prema Hrvatskoj jer nemaju naša iskustva, pa su nam i politički motivi i ciljevi – sasvim različiti.”
