Marko Miljanić o Milanoviću: ‘Mene bi bilo sramota da me četnici hvale’

Marko Miljanić je legendarni zapovjednik obrane Škabrnje u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu. Došao je u ovo selo na dva ili tri dana, a ostao puna tri mjeseca. Srpske snage s crvenom zvijezdom petokrakom pod vodstvom ratnog zločinca Ratka Mladića slomile su 18. studenoga 1991. otpor u selu koje ni po čemu nije predstavljalo bitnu stratešku točku ili cilj. Četnici su masakrirali djecu, žene, starce, srušili, opljačkali,  zapalili sve što se dalo. Čak i crkvu. Više od pola Markove obitelji također je nastradalo od kame ili metka. Bili su krivi štosu bili Hrvati (stanovništvo su činili stopostotno etnički  Hrvati, koji su još ranije proglašavani „kleronacionalistima“).

Ovog Junaka Domovinskog rata baš i nema mnogo u medijima, jer kad god može podsjeća da još nitko osim jedne „bolničarke“  nije kažnjen za jedan od najtežih ratnih zločina. Pozivan je i na Haški sud kao svjedok tužiteljstva u procesima protiv Miloševića, Babića, Martića, Stanišića, Simatovića…Čudom se čudi da u Hrvatskoj takva i slična svjedočenja ne izazivaju veliko zanimanje.

Kad su nas napadali na njihovim je oklopnjacima pisalo „Za Tuđmanove štakore“, a i „Pozdrav od JNA“ – kaže te podsjeća da je Škabrnju branilo tek oko 250 ljudi, gotovo nikako naoružani. No, u jednom danu četnici su pobili cijelo selo. General Mladić za to također nije odgovarao. Govorim da manje-više znam sve koji su činili zvjerstva u Škabrnji, čak i njihove adrese, ali ni to naše pravosuđe ne zanima… Dosad su nažalost „pronašli“ samo one koji ne znaju ni auto pokrenuti…

Nego, gospodine Miljaniću, kako vi proživljavate ovu „dramu“ oko izjava trenutnog predsjednika države o tome da treba „maknuti i baciti“ HOS-ovu ploču i da ne želi sudjelovati u manifestacijama gdje se pojavljuje grb HOS-a u kojem je „uklesan“ pozdrav „Za dom spremni“?

Ogorčen sam, najkraće rečeno. Sve me to vraća u prošlost, u krvavi rat u kojem Zoran Milanović nije sudjelovao. Odmah se sjetim svih onih koji su pobjegli ili su kao on mogli a nisu željeli braniti Domovinu. Za mene je izjava da ploču treba „maknuti i baciti“ krajnje primitivna, necivilizirana. Kako to da ni jedan hrvatski političar nikad nije rekao da treba maknuti i baciti neku četničku ploču kojih itekako ima u Vukovarsko-srijemskoj županiji, ali i drugdje? Možete li zamisliti da je neki premjer u Izraelu, Francuskoj ili Americi rekao da treba maknuti i baciti nešto što ih podsjeća na rat u kojem su sudjelovali? Ne, to se nigdje ne događa, osim u Hrvatskoj. Pa, u Srbiji dižu spomenike i ulicama daju imena ratnim zločincima. Jeste li čuli da je bila neka „galama“ u hrvatskoj u svezi toga? A Beograđani su bacali cvijeće na tenkove kad su odlazili put Vukovara, Škabrnje… Sve se više pitam-zar je stvarno došlo vrijeme da se hrvatski branitelji i stradalnici stave pod tepih? Hoćemo li to dopustiti. Zar nas nisu dovoljno gazili. Svaka čast onima koji su se bunili protiv Milanovićeve izjave, poput generala Medveda ili Krstičevića. Srbi hvale predsjednika države. Mene bi bilo sramota da me četnici uzvisuju.

A, kako vi pamtite dečke iz HOS-a?

Riječ je prije svega o hrabrim ratnicima. Neustrašivim. Zna li gospodin Milanović da su ti dečki sa svojim ratnim zapovjednikom Markom Skejom  i u odorama na kojima je bio znak HOS-a s pozdravom „Za dom spremni“ branili i Škabrnju? Što im onda nije došao  i rekao neka idu kući, neka se „ne bore“ za  NDH? Svi smo se borili za hrvatsku državu. Nitko ili malo tko od onih koji su u Domovinskom ratu pozdravljali sa „Za dom spremni“ nije  bio ni rođen u vrijeme NDH.

Pa, zašto su onda toliko navalili na taj pozdrav, a ne i na „Smrt fašizmu-sloboda narodu“. Naime, pod ovim partizanskim pozdravom napravljeni su brojni zločini i to nakon završetka Drugog svjetskog rata… Sjetimo se samo Jazovke, Križnih puteva, Maceljske šume, Golog otoka, Stare Gradiške, Hude Jame…

Ma, gledajte. Nešto su morali naći. Da se nisu uhvatili ovog pozdrava našli bi nešto drugo. Branitelji su očito postali „teret“ ovog društva. Branili su i stvorili državu, a onda je „bez ispaljenog metka“ prepustili ljudima koji su rat proveli u podrumu ili pak negdje u inozemstvu. Istina, to se ne može i ne smije generalizirati, ali tako je bilo. Kad netko popljuje neku svetinju iz Domovinskog rata istog trenutka bi trebali protestirati svi istinski branitelji i stradalnici.

Strašno je gospodine Miljaniću što je njima (pojedinim političarima i politikantima, dezerterima i izdajicama) „prihvatljivija“ petokraka na kapi  Ratka Mladića ili Veselina Šljivančanina  od vojničkog pozdrava HOS-a na njihovu grbu…

Ovome što ste rekli, gospodine Pavkoviću, nemam ništa dodati. Škabrnja se odužila HOS-ovcima i na taj način što jedna ulica u našem mjestu nose ime po IX. bojnoj HOS-a. Na otvaranje je došao i general Ante Gotovina,. Što Milanović ne pita njega što su to bili HOS-ovci? Možda je on tražio nešto o HOS-u u školskim udžbenicima? Djeca u školi ne uče da je IX. bojna HOS-a „Rafael Vitez Boban“ sudjelovala u brojnim akcijama  Hrvatske vojske u kojima je oslobađano okupirano hrvatsko područje, među njima i „Zima 94“ i „Ljeto 95“. Kraj rata bojna je dočekala na Južnom bojištu. Tada nismo čuli da nekome smeta grb HOS-a. Jadno je i žalosno što danas pojedinci u politici i medijima nastoje diskreditirati bojovnike HOS-a, njihove ratne zasluge, njihovo borbeno znakovlje i pozdrav. Mogu oni pričati što god žele o Marku Skeju, ali on je junak nad junacima.

– Je li vam poznato da je Zoran Milanović, prije kao predsjednik Vlade, ikada posjetio Škabrnju i odao počast stradalima?

Ne, to mi nije poznato. Ali, mi ga i ne očekujemo. Što on ima sa boli ovdašnjih ljudi?

Ove godine ne će biti okupljanja u Bleiburgu…

To me strašno razočaralo, ali što se može. Naime, tamo sam bio svake godine. Vjerujem da bi ovog puta, nakon neprimjerene Milanovićeve izjave, došlo pet puta više ljudi nego inače.

– Nego, jedan Predrag  Matić, koji je promijenio ime u Fred, ima najmanje desetak najviših državnih odličja, pa čak i za „teško ranjavanje“. Koliko imate vi?

-Ja? Ne računajući „spomenicu“ i „zahvale“ za Vojno-redarstvene operacije, samo jedno i to Red Hrvatskog trolista, koje sam, nema tome dugo, dobio, a za koje ste me baš vi gospodine Pavkoviću predložili. Ne, niste me vi predložili za „trolist“, već za neko veće odličje, ali oni su odlučili da mi je ovo dovoljno. I moj kolega Dragutin Kralj, ratni zapovjednik 117. koprivničko-križevačke brigade, ratni zapovjednik Grada Koprivnice te zapovjednik Narodne zaštite također ima samo „trolista“. Očito, bolje nismo ni zaslužili! A ja sam bio u ratu gotovo od početka do kraja. No, također se želim zahvaliti vama, ali i Anti Milkoviću što ste svojedobno objavili moj ratni dnevnik kao knjige.

– A, je li vam poznato da se po junačkoj Škabrnji zove neka ulica ili trg diljem Hrvatske?

Znam tek da se samo jedna mala uličica zove „Škabrnjska ulica“ u Zadru. Mislim da ima svega nekoliko kuća.

Razgovarao: Mladen PAVKOVIĆ