Danijel Borović je umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske, koji je kao vojni pilot svojim preletom 4. veljače 1992. iz JNA stavio Hrvatskoj na raspolaganje prvi nadzvučni borbeni zrakoplov MiG-21. Za 24sata je komentirao pad letjelice u Zagrebu.

Pitanja koja muče javnost

Jesu li naši MiG-ovi mogli poletjeti da se znalo za letjelicu koja se približavala Zagrebu?

Nisu mogli jer dežurni piloti MiG-ova, koliko je poznato, navečer nisu bili u pripravnosti, pa nisu ni mogli poletjeti.

Inače, MiG-ovi mogu letjeti u svim uvjetima i danju i noću.

Zašto nisu bili u pripravnosti?

Ne mogu dežurati ako nisu obučeni za let noću. Dežurni dvojac za MiG-ove zato dežura samo danju. Zbog toga na Plesu nije ni bilo nikoga od njih navečer. Dakle, ne bi se ni moglo reagirati čak i da se znalo za letjelicu. No zato su Mađari trebali reagirati, u njihovu zračnom prostoru letjelica je bila 40 minuta.

Kako to komentirate? Zbog čega ih ne obučavaju za let u noćnim uvjetima?

Noćno letenje godinama se zapostavlja. Inače, potrebno je nekoliko godina da se usvoji letačka izobrazba za let MiG-ovima, i to u svim uvjetima. MiG slijeće brzinom od 300 kilometara, što je mnogo brže od putničkih aviona, pa su na pisti potrebni dodatni reflektori kako bi bila pojačana rasvjeta, a mi je nemamo.

Što mislite o hrvatskoj protuzračnoj obrani?

Nemamo baš neku PZO, pa nama po noći nema tko reagirati. Svi trebamo biti u visokom stupnju pripravnosti kad se nešto u susjedstvu događa. Jasno je da nam stvari nisu ustrojene kako treba.

Treba li u Hrvatsku postaviti američki proturaketni sustav Patriot?

Proturaketni sustav Patriot vrlo je skup. Nijedna država ne može ih imati toliko da pokrije svu granicu. No mi smo potpisali ugovor o pristupanju NATO-u, koji članicama jamči sigurnost. Vidimo da nisu reagirali. Očito je da nismo sigurni.

Tko donosi odluku o podizanju MiG-ova?

Kad se identificira neki objekt u zraku za kojeg nema podatka o čemu se radi, a radar ga treba vidjeti, onda se u međunarodnom centru NATO-a u Španjolskoj, donosi odluka hoće li se reagirati ili ne. Zatim se našem dežurnom dvojcu, pilotima MiG-ova daje signal za pripravnost. MiG može biti u zraku od 3 do 5 minuta nakon dobivanja signala. Zatim on polijeće prema poziciji koja mu se daje. Ako se objekt u zraku ispostavi kao prijetnja onda ga MiG-ovi gađaju raketom negdje iznad nenaseljenog područja.