Milanoviću, gdje su odličja za hrvatske rukometaše?

U povodu velike svečanosti, odnosno dočeka hrvatskih rukometaša sa Svjetskog rukometnog prvenstva, gdje su osvojili izvrsno drugo mjesto, ponovno je u „prvi plan“ došao jedan od najboljih i najuspješnijih hrvatskih pjevača – Marko Perković Thompson.

Njegovo pojavljivanje na pozornici na Trgu bana Jelačića u Zagrebu zgrozilo je neke “istaknute“ članove tzv. „antifašista“, ali i aktualnog gradonačelnika Grada Zagreba, koji, kako je rekao, ne cijeni niti sluša ono što ovaj izvodi.

Međutim, u svezi ovog velikog sportskog uspjeha nije se javio ni predsjednik RH Zoran Milanović, koji je, baš kao i predsjednik Vlade RH, trebao i morao u svojim „odajama“ primiti zaslužne rukometaše i njihov stožer, jer oni su svojim igrama i ponašanjem propagirali i hrvatsku državu širom svijeta.

Stoga, ako ništa drugo, zaslužili su i državna odličja, koje su do sada dodijeljena „kapom i šakom“ gotovo svima i svakome.

Nu, da s rukometašima na pozornici nije bio Thompson, vjerojatno bi ih i pozvali na svečani prijem, ili na „sendviče“, ali bojeći se valjda da će s njima doći i njihov najomiljeniji pjevač – odustali su.

U ožujku u zagrebačku Arenu dolazi Yu- grupa – Bijelo dugme, koja je poput većine srpskih pjevača rasprodala prvi koncert, dok se sada već naveliko puni i drugi. Oni na repertoaru također imaju „zanimljivu“ pjesmu, koja, gle čuda, nikome ne smeta. Riječ je o pjesmi  „Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo“, a čiji stihovi idu ovako: „Pljuni i zapjevaj/Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo!/Matere i maćeho, tugo moja i utjeha/Moje srce, moja kućo stara/Moja dunjo iz ormara/Moja nevjesto, moja ljepotice, Moja sirota kraljice/Jugo, Jugice…“, itd i tako redom.

Ova skupina je nedavno održala koncert i u Beču. Na video snimci se lijepo vidi da kad su krenuli s ovim stihovima da je dvorana bila u deliriju. Tako će, budite sigurni, biti i u Zagrebu, gdje Lepa Brena pjeva ili peva svoj veliki hit „Jugoslovenka“, a u kojoj usred hrvatskog glavnog grada podiže publiku na noge kad počne „krečati“: Moje su oči Jadransko more/Moja kosa je klasje Panonsko/Moja sestra je slovenska duša/Ja sam Jugoslovenka…“!

Ne, to ne smeta nikome, za razliku od Thompsonovih domoljubnih pjesama, pa čak ni notornim pusićima!

E, moj narode!