Ove godine na Pulskom filmskom festivalu ni jedan kritičar, a još manje nekakav Prosudbeni sud nije zapazio igrani film s nazivom “Šesti autobus“, posvećen žrtvama Vukovara, odnosno Ovčare.

Uostalom na ovoj kulturnoj manifestaciji ne prolaze filmovi na temu stvaranja slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države, a još manje oni s temom hrvatskog obrambenog Domovinskog rata.

Nu, prije 1990.-te u Puli su bili nagrađivani filmovi o NOB-u, Titu i Partiji i „šestoj ličkoj“ i prije nego li ih je netko i vidio. Takvo je bilo vrijeme.

Sada su se mnogi raspisali o filmu Eduarda Galića i njegova sina Dominika. Tako uz ostalo čitamo u jednom dnevnom listu, od jednog filmskog kritičara, da je „svakako najveće iznenađenje ovogodišnje  kino sezone „Šesti autobus“ te da „tko bi rekao  da ratni žanr može danas u tolikom broju privući publiku u kina, i to još film o Vukovaru!“

Film „Šesti autobus“ tijekom samo jednog vikenda (!) gledalo je preko 18 tisuća ljudi s kupljenim ulaznicama!

A baš taj film ove godine u Puli nije dobio ni jednu nagradu ni priznanje. Prošao je gotovo nezapaženo, ili bolje rečeno namjerno je prešućen i marginaliziran samo i isključivo zbog teme koju obrađuje, zbog Vukovara!

Ali, kad smo već kod nagrada, je li se netko možebitno sjeća koji je igrani film  pobijedio na ovogodišnjoj Puli, koji je dobio Zlatne arene i kojeg su kritičari manje-više uzdizali u nebo?

Ako se ne možete sjetiti, nije ni važno, jer je dosad ionako imao publike koliko stane u nekoliko razreda!

Inače, igrani film „Šesti autobus“ ne smije zaobići škole.

Kamo sreće da je više takvih filmova – napisao je danas jedan kritičar, kraj kojeg je u vrijeme Pulskog festivala ovaj film  također prošao kao voda ispod mosta!

Mladen Pavković