Imena stradalih vukovarskih hrvatskih branitelja i civila u Domovinskome ratu, njih 2717, zahvaljujući fratru Ivici Jagodiću, nakon toliko godina od početka velikosrpske agresije našla su se na jednom mjestu, uklesana u staklene ploče, u dvorištu Franjevačkog samostana  i župe sv.  Filipa i Jakova u ovome Gradu-junaka.

Čudno je da su relativno brojne hrvatske institucije, koje bi se trebale i morale baviti ovakvim stvarima, ostale su po strani, da taj popis nije služben.

Očito je da su se povjesničari i političari sve ovo vrijeme bavili brojkama, a ne i konkretnim imenima.

Nu, sad kad imamo popis stradalih, kojeg još treba nadopuniti, postavlja se pitanje: a gdje je popis njihovih zločinaca? Koliko je njih uhićeno i osuđeno, a koliko abolirano?

Nije dovoljno reći „u Vukovaru je pobijeno 2717 ljudi“, tim prije što svaki zločin ima svoga zločinca.

Sada bi se također trebalo pozabaviti i onima koji su morali, a nisu priveli zločince pravdi!

U popisu stradalih nalaze se i imena članova čitavih obitelji. Dosad nažalost ništa nismo čuli o njihovim imenima, a poglavito na koji su način okončali živote.

Notorni redatelj Frljić i njemu slični svako malo rade i kazališne predstave o ubojstvu i tragediji  obitelji Zec. Ovoga puta na raspolaganju su im i druga imena.

Hoće li ovaj „redateljski komedijant“ posegnuti i za njima, ili se on samo „specijalizirao“ za određene stradalnike, kao da drugi nikada nisu ni postojali?

Taj tužan popis trebalo je postaviti i u središtu Vukovara, kao opomena da nam se srbijansko i ino zlo više nikada ne će i ne smije dogoditi.

Na redu su policija, Uskok, DORH i ostale službe. 

Naime, sad kad imamo popis, pretpostavlja se da ćemo vrlo brzo čuti i čitati kako je netko završio i u zatvoru, ili ćemo čekati da Dunav i sunce izblijede ova „zlatna“ slova, odnosno imena!?

Vjerujte, sve su „opcije“ u  igri!

Mladen Pavković