Mons. Uzinić na Daksi: Na ovom stratištu su ubijana naša braća samo zato što su bili ideološki neprijatelji

Pobožnost korizmenog Križnog puta održana je u nedjelju popodne na otočiću Daksa pokraj Dubrovnika, a predvodio ju je apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije i riječki nadbiskup koadjutor mons. Mate Uzinić.

Mons. Uzinić je istaknuo kako jedom otočić Daksa kao mjesto održavanja pobožnosti izabran kao nadahnuće, jer je obnovljena tradicija predaka.

"Daksa je imala prve postaje već u 16. stoljeću, gdje su se u desetak kapelica razmatrala različita otajstva Isusove muke, a križ iz jedne kapelice danas se čuva u Pridvorju. Drugi razlog je što je Daksa našem pamćenju ostala upisana kao stratište, na kojem su naša braća ubijena samo zato što su bili ideološki neprijatelji. Možda i samo zato što su se ispovijedali kao vjernici i svojim životom nasljedovali slijediti Isusa Krista“, podsjetio je Uzinić.

Dodao je kako su u istom trenutku povezani pogubljeni na Daksi i svi oni koji su nakon njih, na početku hrvatskog Križnog puta nakon Drugog svjetskog rata, poginuli na različitim postajama, od Bleiburga, Slovenije, Hrvatske, sve do Makedonije.

"Želimo se povezati sa svima njima, ali ne da bismo bili oni koji pamte zlo koje se dogodilo zbog zla, već oni koji sljedeći i kroz te patnje, i patnje naše braće i sestara na križnom putu, od Isusa uče da smrt nije kraj, a osobito da je ljubav puno veća i važnija nego mržnja“, poručio je mons. Uzinić.

Rekao je kako otočić Daksu više ne treba gledati samo kao mjesto smrti, već ga s Isusom Kristom pokušati gledati kao mjesto pobjede i života.

"Nemojmo ostati na ovom mjestu, već dozvolimo Kristu da s nama i u nama pođe u našu svakodnevicu, u naše obitelji i domove, gdje trebamo biti kako možemo, ali blizi sa srcem i u ljubavi“, naglasio je Uzinić.

Daksa stoljećima bila oaza duhovnosti i mira, a 1944. partizani ondje izvršili ratni zločin nad hrvatskim civilima 

Pobožnost Križnoga puta po tradiciji se u Dubrovniku održavala usponom serpentinama do brda Srđ ponad grada, ali je zbog epidemioloških razloga ove godine organizirana na Daksi, gdje se ona stoljećima održavala. Uz nadbiskupa Uzinića sudjelovao je ograničen broj

svećenika i mladih, a pobožnost se mogla pratiti na daljinu, preko internetskog kanala i društvenih mreža Dubrovačke biskupije.

Otočić Daksa stoljećima je predstavljao oazu duhovnosti i mira, s franjevačkim samostanom i crkvom sv. Sabina. S vremenom je izgrađeno i desetak kapelica posvećenih Muci Gospodinovoj pa je početkom 16. stoljeća čitav otok bio premrežen kapelicama kao postajama Križnog puta. Na malome uzvišenju u sredini otoka nalazila se kapelica Svetog Groba koja je trebala podsjećati na onaj jeruzalemski. Križni put na Daksi najstariji je tako izgrađeni Križni put u Hrvatskoj.

Nakon pada Dubrovačke Republike 1808. godine samostan je devastiran i ugašen, a otočić je 1826. godine najprije iznajmljen a potom i prodan vojsci. Do danas je promijenio više privatnih vlasnika.

Otok Daksa je u 20. stoljeću postao i simbolom partizanskog terora, gdje se dogodio ratni zločin, jer su najesen 1944. godine partizanske jedinice po ulasku u Dubrovnik bez ikakvoga suđenja ondje strijeljale 50-tak hrvatskih civila, istaknutih građana. Među njima bilo je i više svećenika i redovnika, a najpoznatiji je bio svećenik Petar Perica - padre Perica, autor pjesama Zdravo Djevo Kraljice Hrvata i Do nebesa nek' se ori.