Kikaš je uhićen u Boeingu 737 ugandske zrakoplovne tvrtke s 18 tona lakog pješačkog i protuoklopnog naoružanja namijenjenog Ministarstvu unutarnjih poslova i Zboru narodne garde Republike Hrvatske.

Antun Kikaš bio je ugledni kanadski građevinski poduzetnik vrlo aktivan u hrvatskoj iseljeničkoj zajednici. Među ostalim, uspio je 1987. osnovati Katedru za hrvatski jezik i književnost na sveučilištu Waterloo, a na razne druge načine organizirao je hrvatske iseljenike.

Kada je nakon proglašenja hrvatske neovisnosti njegovoj domovini zaprijetio rat, svojim je novcem i novcem hrvatskih iseljenika kupio oružje za njezinu obranu.

Oružje je kupio u Južnoj Africi, a za njegov transport dobio je avion „Uganda airlinesa“ s kompletnom posadom. Plan je bio letjeti prema Trstu, a sletjeti u Ljubljani.

No ulaskom u tadašnji jugoslavenski zračni prostor, prema tvrdnji Kikaša greškom pilota, ruta je promijenjena. Zrakoplov su tada presrela dva lovačka Mig-a 21 “Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva” i zapovjedili pilotu da odmah spusti avion na pistu zračne luke Pleso pored Zagreba.

Ondje su ga dočekali jugoslavenski vojnici, koji su pretražili zrakoplov, zaplijenili naoružanje i uhitili Kikaša.

Nakon torture Kikaš je odveden u vojni zatvor u Beogradu dok je ugandski avion s oružjem prebačen na Batajnicu. Nakon Kikaševa uhićenja kanadski Hrvati sakupili su 3 milijuna dolara za njegovo puštanje.

U međuvremenu su hrvatske postrojbe kod Slunja zarobile generala “JNA” Milana Aksentijevića te nekoliko oficira iz mreže vojne Kontraobaveštajne službe pa je dogovorena razmjena.

Kao jamčevina tadašnjem načelniku KOS-a generalu Aci Vasiljeviću predan je novac kanadskih Hrvata. Poslije tri mjeseca zatvora, uz posredovanje Gojka Šuška, Antun Kikaš razmijenjen je na zagrebačkom aerodromu za generala Aksentijevića.