Na današnji dan 21.9.1991. ubijen je dopredsjednik HSP-a Ante Paradžik

Na današnji dan 21.9.1991. ubijen je dopredsjednik HSP-a, jedan od osnivača i načelnik Ratnog stožera Hrvatskih obrambenih snaga Ante Paradžik.

Na današnji dan, 21.09.1991., dakle prije punih trideset godina tragično je ubijen Ante Paradžik, jedan od glavnih utemeljitelja obnovljene HSP-a, idejni i stvarni osnivač HOSa, iznimni lider, domoljub i čovjek, piše Anto Đapić.

Nekoliko posljednjih tjedana intenzivno razmišljam kako, na koji način danas prenijeti riječima zahvalnost Hrvatu čiji je ugled i poštovanje u njegovom narodu izniman!? Moje osobno poznanstvo sa pokojnim Antom nije bilo dugog vijeka, od travnja 1990.g. pa do njegove tragične smrti, na današnji dan 1991.g.,ali bilo je to epsko vrijeme, vrijeme obnove, stvaranja hrvatske države u kojoj je tih sedamnaest mjeseci bilo toliko burnih, dramatičnih događaja, vrijednih cijelog jednog života!

Neprocjenjivi su bili dani sa Antom Paradžikom! Životno, političko, ljudsko iskustvo koje je nesebično kroz razgovore i savjete davao meni, tada vrlo mladom čovjeku u velikoj su mjeri određivali i kasniji moj politički, a to znači u najvećoj mjeri i životni put! Kroz ovo moje sjećanje na pokojnog Antu, neću pisati o njegovoj biografiji, borbi i žrtvi za Hrvatsku i okolnostima tragičnog stradavanja jer o tome se puno pisalo, pisati će se i ovih dana! Pokušat ću izdvojiti nekoliko detalja, iznimne vrijednosti kako bih približio štovateljima Ante Paradžika o kakovom se hrvatskom domoljubu radilo!

Mislim kako je vrijedno istaknuti činjenicu kako je Ante Paradžik utemeljitelj HOSa, ratne postrojbe koju je ustrojila HSPa i toj postrojbi do smrti bio Glavni načelnik ratnog stožera, a ono što će mnoge interesirati je podatak kako je upravo Ante i autor naziva HOSa i ratnog pozdrava ZA DOM SPREMNI! Kazao je: ” Ovo je pozdrav koji će motivirati, podići hrvatski narod, a ledit će krv u žilama našim neprijateljima!” Koliko je samo bio u pravu!

Njegove postrojbe HOSa i ZDS zauvijek su utkani u srca hrvatskog naroda i nitko, nikada neće moći tu ljubav ovog naroda uništiti! Drugo sjećanje koje želim podijeliti je detalj koji govori o iznimnoj osobnoj hrabrosti prvog ratnog načelnika HOSa! Kako su se tijekom ljeta 1991. užurbano ustrojavale postrojbe HOSa po Hrvatskoj, snažno djelovale i među prvima se suprostavljale jugočetničkoj agresiji Ante je stalno obilazio teren i ulijevao moral među HOSOVCE i davao zapovjedi i savjete! Posljednji njegov obilazak Osijeka bio je zadnji tjedan u kolovozu1991.

Bilo je to grozno razdoblje kada je već gotovo cijela Baranja bila već pod okupacijom, glavna prometnica prema Čemincu prekinuta nakon napada na policijsku ophodnju kada je poginuo hrvatski vitez Vidoje Marić, hrvatski policajac rodom iz Bogdanovaca kod Vukovara! U selu Čeminac postojala je postrojba HOSa koja se još nije povlačila! Ante je inzistirao obići momke usprkos dramatične opasnosti za njega osobno!

Znali smo da neprijateljske obavještajne službe prate svaki njegov korak i pokušali smo ga odgovoriti, a on je odgovorio: ” Ako su oni spremni umrijeti za Hrvatsku, kakav bih ja bio zapovjednik da sam ovdje nekoliko kilometara i ne obiđem ih!” Izdao je zapovijed da ga odvedemo u Čeminac kako god znamo! Danas pokojni Damir Rešetar, zapovjednik Baranjskog HOSa proveo nas je kroz šumske puteve preko sela Grabovac u Čeminac, bazu HOSa u Baranji! Zaprepaštenje i oduševljenje dvadeseti trojice HOSOVACA posjetom ratnog načelnika HOSa teško je prenijeti riječima kao i govor koji im je uputio Ante! Kakva su to vremena bila i kakvi ljudi!!! I za kraj ovog sjećanja slika našeg posljednjeg viđenja! Bilo je to 19.rujna,dva dana prije pogibije u Sesvetama!

Bio sam pozvan kao član predsjedništva HSPa i dobio zadatak otići u Split, jer su se namnožili neki problemi u HSPu i Devetoj bojni HOSa pa sam trebao otići i pokušati riješiti problem ako budem u stanju, ali to je dio druge priče! Ante i ja smo uoči moga puta proveli nekoliko sati u razgovoru, srdačnom, prijateljskom o mnogim temama! Bio je to razgovor prijatelja, ali i razgovor jednog iskusnog hrvatskog revolucionara sa mladim čovjekom koji je tek hvatao prva iskustva i iskušenja u vremenu koja su nadolazila! Srdačno smo se pozdravili i dogovorili o nastavku razgovora kad se vratim iz Splita!

Vijest o smrti zatekla me u Kaštel Gomilici! Šok je bio apsolutan! Morao sam se odmah vratiti, a preko Dalmacije u tom trenutku bilo je nemoguće, osim eventualno brodom za Rijeku pa Zagreb, ali je to bilo presporo! Ovo spominjem samo zato kako bih se zahvalio, javno, hrvatskom domoljubu Gordanu Šangutu koji me odlučio svojim automobilom preko BiH odvesti do Hrvatske, usprkos svih rizika koji je taj put u tom trenutku nosio!

Gordane, hvala ti! Posljednji ispraćaj hrvatskog viteza Ante Paradžika na Mirogoju bio je ispunjen emocijama i tugom! Na početku rata za slobodnu Hrvatsku otišao je jedan od stupova, zaglavnih kamena temeljaca ove države koji je cijeli svoj život posvetio njenoj uspostavi i slobodi! Paradžik je nasilno otrgnut u najtežim vremenima, ali sjeme njegovog rada uhvatilo je već duboke korijene!

Usprkos iznimnim zaslugama i ljubavi koju Ante Paradžik uživa u hrvatskom narodu, spomenuti ću još samo ovo! U cijeloj Hrvatskoj, Osijek je jedini grad koji ima jednu ulicu koja nosi ime ovog hrvatskog velikana! Ulica nije velika, ali hvala mome gradu na ovoj gesti! U njegovom rodnom Ljubuškom podignut je skromni spomenik(bista) Anti u čast, i to je to! Pedeset godina nakon Hrvatskog proljeća i trideset godina nakon utemeljenja HOSa, nije li Ante Paradžik zaslužio da jedna ulica u Zagrebu ponese njegovo ime, gradu u kojem je proveo najveći dio života i gradu koji je toliko volio!

Možda je ipak najveći spomen na Antu Paradžika sadržan u pozdravu ZA DOM SPREMNI koji je odabrao za ratni pozdrav svojim HOSOVCIMA!! HRVATSKI VITEZ, ANTE PARADŽIK, S NAMA JE! ZDS, napisao je Anto Đapić.