Na današnji dan: Napad na Đeletovce

Srijemsko selo Đeletovci, za koje se 80-ih godina otkrilo da leži na naftnom polju, početak jeseni 1991. dočekalo je kao posljednje selo pod kontrolom hrvatskih snaga s desne strane Bosuta. Tada je započela evakuacija civilnog stanovništva jer su neprijateljski vojnici dolazili iz pravca Orolika i Banovaca te otvarali vatru, a intenzitet napada bio je sve jači. Na koncu, potkraj rujna, i Jugoslavensko ratno vazduhoplovstvo uključilo se u napade bombardirajući i mitraljirajući po selu. U jednom od tih napada poginuli su na današnji dan, 30. rujna 1991. godine Josip Kopić, Drago Ivić te Milan Štefanac.

Milanov kum, suborac i zapovjednik Mijo Vrkašević prisjetio se tragičnog događaja u knjizi Junaci Domovinskog rata:

“Do zadnjeg dana, do pred sam pad, oni jednostavno nisu ušli. Napali su nas zrakoplovi, 30. rujna i u takvim situacijama mi smo se povlačili u zaklone. Toga puta, čim su zrakoplovi poletjeli, naši su odmah uskočili u naš rov i tu su nam poginuli Josip Kopić iz Rokovaca i jedan mladić iz Vrbanje. Milan Štefanac je uspio iskočiti iz rova i potrčao je prema skladištu zagrebačke Tvomice ulja. Uspio je teško ranjen podvući se ispod skladišta, no zrakoplovi su u sljedećem naletu zapalili skladište i tu je završio svoj život još jedan od branitelja koji je imao samo jednu želju, braniti svoju Domovinu.”

Milan Štefanac rođen je 11. studenog 1958. godine u Cetingradu. Ipak ondje nije odrastao. Njegovi roditelji Valentin i Dragica s Milanom te njegovom starijom sestrom Marijom s rodnog Korduna su se preselili u Srijem „trbuhom za kruhom“. Naselili su se u Đeletovcima gdje je Milan polazio osnovnu školu dok je više razrede završio u obližnjem Oroliku. Nakon toga u Vinkovcima je završio srednju poljoprivrednu školu te stekao zvanje poljoprivredno-strojarski tehničar. Životni put odveo ga je u Zagreb gdje se zaposlio u tvornici „Janko Gredelj“. Ipak veza s Đeletovcima nikada nije zamrla, odlazio je onamo svaki slobodni vikend.

Kada je 1991. godine počinjao Domovinski rat prijavio se u Zagrebu u Ministarstvo unutarnjih poslova te postao pripadnik njegova pričuvnog sastava. Ipak, kada su se na prvoj crti našli njegovi Đeletovci bez dvoumljenja otišao je pomoći njegovu obranu. 

Najprije je uzeo godišnji odmor, a zatim i slobodne dane da bi na koncu rekao kako je važnije braniti Domovinu nego čuvati radno mjesto. Mijo Vrkašević prisjeća se:

„Njega se jednostavno nije moglo odgovoriti, došao je odmah nakon događaja u Borovom Selu, no u ZNG uveli smo ga 28. lipnja 1991. On je već u Zagrebu pristupio u pričuvni sastav policije, no rekao je: – Ja idem u Đeletovce, tamo ću biti korisniji!“

Kobnog 30. rujna „Šiljo“, kako su Milana Štefanca nazivali suborci, kombijem je razvozio hranu braniteljima i izvozio iz sela civilno stanovništvo do skele na Bosutu. Napad zrakoplova zatekao ga je na najisturenijem položaju hrvatskih snaga u blizini željezničke postaje. Nažalost, kada su suborci stigli do mjesta tragedije zatekaoih je stravičan prizor. Idućeg dana izvukli su Milanove ostatke, a selo je okupirano. Četiri dana kasnije Milan Štefanac pokopan je na groblju u Šestinama nedaleko groba Ante Starčevića.