Na današnji dan: Poginuo heroj Željko Bartolić

U četvrtak, 29. kolovoza ove godine naš je kolega Željko svojevoljno, sa svojim kolegama, mirno i neprimjetno, a i dostojanstveno otišao braniti Hrvatsku na Baniju. Kad je odlazio, u krugu svojih najbližih rekao je: "Vratit ću se zadovoljniji, jer ću za obranu svoje Hrvatske dati dio sebe". Na žalost, dan kasnije srpski teroristi izveli su zajedno s okupatorskom vojskom koordinirani minobacački napad na nekoliko sela na Baniji, sve sela nastanjena s većinskim hrvatskim pučanstvom. U napadima, što su potrajali gotovo cijeli petak i noć na subotu, na položaju u Sunji i Hrvatskoj Kostajnici, Dubici kao i selima Gređani, Komarevo, Hrastovica, Taborište ispaljeno je preko sedam stotina minobacačkih granata. Prema podatcima kriznog štaba, 31. kolovoza ove godine ujutro jedna je osoba poginula. Još tada nismo znali da je, na žalost, poginuo naš Željko…

Ovim riječima od Željka Bartolića, heroja Domovinskog rata, oprostila se njegova kolegica s posla, ispraćajući ga 3. rujna 1991. na zagrebačkom Mirogoju.

Željko Bartolić rođen je 17. svibnja 1962. godine u Zagrebu. Odrastao je u obitelji Šimuna i Alojzije s mlađom sestrom Jasminom. Nakon što je završio srednju ugostiteljsku školu zaposlio se kao konobar. Radio je u hotelu InterContinental, a oženio se za Rozaliju, po zanimanju recepcionerku. Imao je dvoje djece, bio je društven i veseo te posvećen obiteljskom životu.

Od siječnja 1991. godine bio je pripadnik pričuvnog sastava MUP-a Republike Hrvatske. Zajedno s kolegama iz 7. policijske postaje Trešnjevka napokon se koncem kolovoza uputio na ratište s ciljem obrane Sunje. Nažalost ondje je ubrzo, 31. kolovoza 1991. i položio svoj život na oltar domovine. Iza sebe Željko Bartolić ostavio je petogodišnjakinju Valentinu te trogodišnju Petru i suprugu Rozaliju koja je trudna. Iduće godine rodila je kćerkicu koju je nazvala Željka po njezinom pokojnom ocu.

„Objasniti djetetu smrt vrlo je teško. Starije kćeri bile su male, bilo im je teško razumjeti zašto im tate više nema. Moja je Petra čekala svoga tatu, plakala je i mislila da će se odnekud ipak pojaviti. Pokušala sam im objasniti da je rat i da postoje zločesti ljudi koji ubijaju, a da je njihov tata išao braniti domovinu, nas i naš dom. Unatoč tome što sam im rekla da je s Isusom na nebu, nisu razumjele. Moje cure bile su sretne što će dobiti seku: jedan je život otišao, a drugi se rađao“, kazala je Rozalija Bartolić jednom za Večernji list.