‘NIJE NI JAUKNUO!’ Gotovina je s 4 prostrijelne rane sav krvav hodao kilometrima: ‘Čizma je bila puna krvi’

BITKA ZA RAJČIĆE

Nakon uspješno izvedene prve faze oslobodilačke operacije “Orkan 91” u zapadnoj Slavoniji, početkom prosinca 1991. započela je i njezina druga faza. Prvi cilj koji je trebalo ostvariti bio je presjeći na više pravaca komunikaciju Okučani – Lipik i tako neprijateljske snage oko Pakraca i Lipika dovesti u okruženje.

Gotovina, Medved i Gavran u istoj bitci

Jedan od planiranih pravaca bio je preko sela Rajčići na Bijelu Stijenu. Kao uvod u napad koji je započeo 11. prosinca 1991. godine, skupina inženjeraca “Tigrova” koju je vodio Dejan Petrović izvela diverziju na most kod Rajčića, blizu neprijateljskih topničkih položaja, te ga srušila. Grupu su činili još Martin Ožvačić, Zvonko Mavrlja, Boško Šalamon i Željko Benček. Diverzija su izveli u suradnji sa Specijalnom grupom 1. A brigade “Tigrovi” kojom je zapovjedao Ante Gotovina.

U rano, maglovito i hladno, jutro 11. prosinca “Tigrovi” su krenuli prema Rajčićima iz pravca Kučerina i Kričkog brda. Snage 2. bojne “Tigrova” predvodili su Božo Kožul i Tomo Medved, a snage 4. bojne Damir Tomljanović “Gavran” dok je Specijalnu grupu u sastavu „Tigrova“ vodio Ante Gotovina.

Teško ranjavanje Gotovine

Akcija je započela uspješno, zaključuje povjesničar Borna Marinić na stranici Domovinskirat. Neprijatelj je blokiran i potisnut u dijelu sela. Ipak, zbog snažnog neprijateljskog otpora napad nije uspio, a za sobom je odnio i velike žrtve. U samom napadu poginula su (najmanje) četvorica „Tigrova“ – Ivan Čižić, Miodrag Mihaljević, Marko Ilišević i Robert Bakula koji je podlegao ranama na putu do bolnice. Velik broj hrvatskih vojnika je i ranjen, mnogi i teško, a među njima je bio i Ante Gotovina.

“Zadobio je četiri prostrijelne rane. Sva mu je uniforma bila krvava, ali nijednom nije jauknuo i takav je prehodao još pet kilometara do Kričkih brda. Tek kada je stao i skinuo čizmu, vidjeli smo da je puna krvi”, izjavio je pripadnik HOS-a, Velimir Kvesić.