VJEROVALI ILI NE

Optužnica konstruirana u Srbiji, kojom terete hrvatske časnike, odnosno pilote Hrvatske vojske, da su na Petrovačkoj cesti bombardirali civilnu srpsku izbjegličku kolonu, u srijedu je potvrđena u Beogradu. Naime, srpsko Kazneno izvanraspravno vijeće stava je da dokazi i podaci prikupljeni u dosadašnjem tijeku postupka pružaju dovoljan temelj za zaključak o postojanju opravdane sumnje da su okrivljeni poduzeli radnje iz opisa kaznenog djela koje im se optužnicom stavlja na teret, navodi se u priopćenju.

Međutim, još uvijek nisu ponudili, niti objelodanili “nepobitne dokaze”, o kojima isključivo govore posljednjih mjesec dana. Niti itko u Hrvatskoj smatra da je tužiteljstvo Srbije uopće nadležno za podizanje optužnice nad hrvatskim državljanima na tuđem teritoriju (u ovom slučaju BiH), niti dokazi za takvo što postoje, pa čak niti u hrvatskim ratnim dokumentima ne postoji zapisano da je zrakoplovstvo uopće na toj lokaciji djelovalo za vrijeme Oluje.

Osim toga, ne govori se istina da se radilo o civilnoj koloni, budući je poznato da su Srbi na Petrovačkoj cesti, u pokušaju da predaju Ratku Mladiću teško naoružanje za daljnje napade na Hrvatsku, izmiješali civilnu i vojnu kolonu, unatoč činjenici da su ih iz vlastitih redova upozoravali da to ne rade te im savjetovali da naoružanje prebacuju noću kada civili nisu u pokretu.

Zdušno pozdravili potvrdu srpske konstruirane optužnice

Iako je ova srpska konstrukcija valjda jedina stvar oko koje hrvatski premijer Andrej Plenković i predsjednik Zoran Milanović imaju usuglašene stavove te smatraju kako Srbija nema nikakvu regionalnu jurisdikciju za podizanjem optužnica protiv nesrpskih državljana na teritoriju koji nije Srbija, čak i u Hrvatskoj postoje oni koji pozdravljaju ovu optužnicu te poručuju kako se svaki ratni zločin mora procesuirati.

Oni se nazivaju Documenta, a sebe opisuju kao ‘Centar za suočavanje s prošlošću’.

Ova udruga, koja se, uostalom kao i sve druge udruge financira i novcem hrvatskih poreznih obveznika, osvrnula se na odluku Višeg suda u Beogradu te ju zdušno pozdravila, navodeći kako su oni još 2012. godine upozoravali da je zločin počinjen i nije istražen navodeći “nevoljkost hrvatskih vlasti i pravosuđa da se temeljito istraže sve okolnosti ovih događaja i da se eventualna kaznena odgovornost za njih nedvojbeno utvrdi”.

Documenta zna bolje od Human Rights Watcha?

Documenta svoje nastojanje temelji na izjavama svjedoka, kako navode, “lokalnih mještana i preživjelih izbjeglica”, pa usput navodi kako “pripadnika bilo kakvih vojnih postrojbi nije bilo nigdje u blizini”.

Stoga je, po njima, izvješće organizacije Human Rights Watch koja je nedvojbeno u svom izvješću navela da se srpska vojna kolona kretala zajedno s civilima, izgleda, potpuna laž. Osim toga, na internetu postoji cijeli niz snimki s Petrovačke ceste, iz kojih je nedvojbeno da su se srpska vojna i civilna kolona kretale zajedno.

Usto su iz Documente naglasili “da se spomenuti zločin dogodio posljednjeg dana akcije Oluja kada više nije bilo nikakve realne prijetnje za hrvatske postrojbe, te duboko na teritoriju susjedne Bosne i Hercegovine”.

Povijesnu i vojno-stratešku pozadinu nije naodmet znati

Međutim, potrebno je znati povijesnu pozadinu cijelog događaja iz 1995., kao i vojno-strateški kontekst koji je doveo do tragičnog događaja, a za koji krivicu snosi isključivo srpska vojska koja nije vlastite civile bila u stanju zaštititi, za što je bila potrebna samo jedna realna odluka – razdvojiti civile i vojsku, što su neki u srpskim redovima i shvatili, navrijeme upozoravajući vojsku koja je Mladiću preko Petrovačke ceste u Banja Luku isporučivala teško naoružanje kako bi mogao izvršiti još jedan napad na Hrvatsku.

“Dakle, u tom trenutku Hrvatska vojska ne ratuje samo u Oluji, već i na drugom frontu, u Bosni i Hercegovini i čeka napad Ratka Mladića. Pogotovo snage generala Ante Gotovine u BiH. Srbi u tom trenutku imaju jednu cestu izlaza iz južne Dalmacije i tom cestom mogu prebacivati ne samo izbjeglice, nego i kompletno njihovo naoružanje, tenkove, rakete itd. Oni su morali predati to naoružanje Mladiću, a to su radili u Banja Luci, koristeći tu cestu od Petrovca do Banja Luke, a istom cestom su išli i civili. A interno su oni shvatili što rade i drugi su ih, unutar srpskih redova, upozoravali da trebaju naoružanje prenositi tijekom noći, kada civili nisu u pokretu. Međutim, oni su se izmiješali i tijekom dana prebacivali teško naoružanje”, približio je odvjetnik Luka Mišetić slijed tadašnjih događaja, koji su potvrđeni i od strane međunarodnih sudova, kao i od strane Human Rights Watcha.

Jedna osobito revna udruga

Ono što drži osobito bitnim je da ne postoji dokaz, pa čak niti u jednim hrvatskim dokumentima, da je hrvatsko zrakoplovstvo uopće djelovalo na toj lokaciji tijekom Oluje.

“Ono što su sada objavili, i Savo Štrbac, i Saša Kosanović i tako dalje, je 18 kilometara udaljeno od mjesta ovog događaja. Osim toga, još nije utvrđeno, a ja ne znam jer nisam tamo bio, da mogu reći da su odgovorni ovi ili oni”, pojasnio je Mišetić.

S obzirom na sve, u najmanju ruku začuđuje revnost jedne hrvatske udruge u nastojanju da se bez jasnih dokaza procesuiraju hrvatski državljani, i to od strane agresora, koji najednom smatra kako ima jurisdikciju nad nesrpskim državljanima na nesrpskom teritoriju. Teritoriju koji su, usput rečeno, silom pokušavali prisvojiti, usput čineći zvjerstva, osobito u organiziranim koncentracijskim logorima i na međunarodnom sudu dokazane zločine.

Predsjednici Documente nije bilo do smijeha prije deset godina

Iako nevjerojatna, ova reakcija organizacije Documenta, zapravo i ne čudi, pogotovo ako se prisjetimo reakcije predsjednice te udruge i aktivistice za ljudska prava Vesne Teršelič otprije deset godina, na oslobađajuću presudu hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču.

Naime, nakon što je Vlada poslala zrakoplov po oslobođene generale kojim su doputovali u Hrvatsku, uslijedio je spektakularan doček, radost i veselje diljem zemlje, a posebno na zagrebačkom glavnom trgu na kojem su se okupili deseci tisuća oduševljenih, raspjevanih ljudi.

Međutim, predsjednici Documente, Vesni Teršelič, u tom trenutku nikako nije bilo do pjesme. Štoviše, upravo suprotno. Davajući izjavu za Al Jazeeru, izgledalo je kao da će se svakog trenutka rasplakati.

Njezinu reakciju možete pogledati OVDJE.