Okupacija Baranje – od ulaska JNA do mirne reintegracije

Snage JNA, potpomognute srpskim rezervistima i četničkim dobrovoljcima, 3. srpnja 1991. godine započele su okupaciju Baranje ulaskom kolone od šezdesetak tenkova i borbenih vozila s područja Vojvodine. Kolona se razdvojila – jedan je dio otišao prema Belom Manastiru, u vojarne pod nadzorom JNA, dok je drugi zauzeo položaje uz hrvatsko-mađarsku granicu.

Već krajem kolovoza srpske su postrojbe okupirale Beli Manastir i veći dio Baranje, pri čemu je hrvatsko stanovništvo i mađarska manjina sustavno protjerivano. Istodobno, avioni JNA redovito su narušavali zračni prostor Mađarske, što je izazvalo oštre reakcije Budimpešte i prijetnje vojnom intervencijom.

Pad Darde i Bilja

U noći s 21. na 22. kolovoza srpski pobunjenici uz pomoć JNA opkolili su Dardu. Policija i ZNG kontrolirali su tek jedan dio mjesta, no do jutra je donesena odluka o povlačenju. U osnovnoj školi ostalo je dvadesetak hrvatskih policajaca koji su u tom trenutku držali zarobljena četiri pobunjenika. Oko 7.30 sati predali su se i završili u zarobljeništvu u Kombinatu Belja.

Nakon pada Bilja 3. rujna, Baranja je bila potpuno okupirana. Tek mirnom reintegracijom hrvatskog Podunavlja 1996. godine vraćena je u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske.

Zločini i posljedice okupacije

Tijekom okupacije ubijeno je više od 200 civila nesrpske nacionalnosti, a za ratne zločine nitko do danas nije procesuiran. Od prijeratnih 54.000 stanovnika općine Beli Manastir, više od 30.000 Hrvata i Mađara bilo je protjerano, čime je stvorena gotovo potpuno etnički očišćena Baranja koja je uključena u tzv. Republiku srpsku krajinu.

Proces mirne reintegracije bio je izrazito složen – Srbija se do posljednjeg trenutka nije željela odreći kontrole nad Baranjom, dok je istodobno na okupirani teritorij naseljavala Srbe iz drugih dijelova Hrvatske, osobito nakon operacija Bljesak i Oluja. Kuće prognanih Hrvata bile su pune doseljenih obitelji koje nakon reintegracije nisu imale kamo otići, budući da ih Srbija nije prihvaćala.

Prema podacima Državne komisije za procjenu ratnih šteta, Hrvatska je u Baranji pretrpjela gubitke od više od 46,5 milijardi kuna, no Srbija nikada nije isplatila ratnu odštetu, niti su hrvatske institucije pokrenule kaznene postupke za počinjene zločine.

Početak rata između Hrvatske i Srbije?

Iako se kao formalni početak Domovinskog rata najčešće spominju sukobi u Pakracu, Plitvicama, Borovu Selu ili istočnoj Slavoniji, dio stručnjaka – među njima i akademik Davorin Rudolf – smatra kako upravo okupacija Baranje 3. srpnja 1991. označava početak ratnog sukoba dviju država. Naime, ulazak tenkova JNA i zauzimanje hrvatskog teritorija dogodilo se nakon što je Hrvatski sabor 25. lipnja 1991. proglasio državnu neovisnost i suverenost. Prema tom tumačenju, riječ je o izravnoj agresiji Republike Srbije na Republiku Hrvatsku.