Godine 1994. na slobodnom području općine Orašje koncentriran je znatan vojni potencijal – kako u ljudstvu, tako i u naoružanju – što je predstavljalo ključnu snagu za očuvanje obrane i moguće oslobađanje okupiranih dijelova Bosanske Posavine. Ipak, stanje na oraškoj bojišnici ostalo je stabilno, uz svakodnevna topnička djelovanja s obje strane, sve do svibnja 1995. godine.

Tada su poražene srpske snage iz Republike Hrvatske – nakon hrvatskih oslobodilačkih operacija „Bljesak“ i „Oluja“ – prebačene na Posavski koridor, u šire područje Orašja. Ojačane, opremljene i reorganizirane, srpske postrojbe krenule su u sveobuhvatnu ofenzivu pod nazivom „Plamen 95“, s ciljem osvajanja prostora općine Orašje i presijecanja komunikacije između sjeverne i središnje Bosne.

Ofenziva je započela 5. svibnja 1995. godine i trajala je danima u obliku neprekidnih napada. Ključna bitka uslijedila je 15. svibnja, kada su obrambene linije HVO-a na istočnom dijelu oraškog bojišta pretrpjele najžešću topničku vatru dotad. Na civilne ciljeve ispaljene su rakete tipa Luna i Volkov, a napad oklopništvom probio je prvu liniju obrane. Pala su tri ključna rova, čime je otvoren put prema selu Oštra Luka, nakon čega je uslijedio pješački prodor.

U tim presudnim trenucima, postrojbe HVO-a – 4. gardijska brigada i 106. domobranska pukovnija – hitno su pregrupirale snage i pozicionirale topništvo prema ugroženom pravcu. Unatoč izuzetnoj blizini neprijatelja (manje od 200 metara), HVO je uzvratio vatru višecijevnim raketnim bacačima, što je u ratnim uvjetima rijetkost, ali je dalo presudne rezultate. Napad je zaustavljen, a moral hrvatskih branitelja značajno je porastao. Srpske snage su se povukle, a njihovi napadi nakon 15. svibnja znatno su oslabjeli.

Nakon više neuspješnih pokušaja probijanja obrane, Vojska Republike Srpske 10. lipnja 1995. godine obustavila je operaciju „Plamen 95“. HVO je, bez izravnog kopnenog angažmana Hrvatske vojske, uspio obraniti Orašje i odlučno poraziti brojčano i tehnički nadmoćnijeg protivnika.