Ovi transporteri, pretvoreni u bombardere, efikasno su oružje. Dok se ne upletu Rusi
Premda transformacija transportnih aviona u bombardere nije novost, ova preobrazba teško upravljivih letjelica je rijetka i koristi se uglavnom u sukobima niskog intenziteta, kada ne postoji učinkovita protuzračna obrana. Najnoviji primjer metamorfoze primarno transportne letjelice u bombardera naoružanog nenavođenim bombama dolazi sa sjeveroistoka Afrike, gdje već godinu i pol traje rat koji su započela dvojica generala u utrci za kontrolom nad državom i njezinim resursima
Specijalizirani obrambeno-sigurnosni portali objavili su ovih dana snimku vojnog transportnog aviona ruske proizvodnje tipa Il-76 u sastavu Sudanskih oružanih snaga (SAF) kako bombardira položaje pobunjeničkih Snaga za brzu potporu (RSF).
Riječ je o sukobu koji je započeo u travnju 2023. između suparničkih naoružanih frakcija u sudanskoj prijestolnici Kartumu, što je izazvalo strah od ponovnog izbijanja građanskog rata punih razmjera. Započet zbog neuspjelog pokušaja integracije paravojnih skupina i regularne vojske u pokušaju tranzicije prema slobodnim izborima nakon zbacivanja autokrata Omara al Bašira 2019. godine, prije svega je borba za moć između čelnika SAF-a, sudanske vojske koju predvodi general Abdel Fatah al Burhan, i moćne paravojne skupine RSF, kojoj je na čelu general Mohamed Hamdan Hemedti Dagalo.
Analitičari koji su pregledali snimku bombardiranja zaključili su da SAF-ov transporter baca nenavođene bombe, najvjerojatnije one ruske proizvodnje tipa FAB-250 ili FAB-500, nakon čega slijedi niz od šest eksplozija.
Stručnjaci pojašnjavaju da je korištenje vojno-transportnog aviona za takve operacije moguće zbog izuzetno niske prisutnosti RSF-ove opreme za protuzračnu obranu. U protivnom, korištenje transportera kao teškog bombardera za bacanje tzv. glupih bombi unutar zračnog prostora 'zaraženog' projektilima zemlja-zrak, poput neprijateljskog aerodroma, bilo bi ravno samoubojstvu.
Prema dostupnim podacima, jedino protuzračno oružje nešto višeg dometa u regularnoj sudanskoj vojsci su prijenosni protuzračni sustavi sovjetske proizvodnje tipa Strela-2 i kineski FN-6, kakvi dosad nisu viđeni u službi pobunjenika iz redova RSF-a.
Pobunjenici, koje podupire Rusija, ocjenjuju analitičari, mogli bi dobiti protuzračno oružje, ali o nekim konkretnim donacijama zasad nema pouzdanih informacija.
Dvije tone bombi po transporteru
Čini se da je SAF svjestan loše opremljenosti suparničke frakcije pa koristi Il-76 u njegovoj alternativnoj funkciji. Taj je avion, osim za prijevoz trupa i raznih tereta, dizajniran za probijanje neprijateljske protuzračne obrane tijekom desantnih operacija.
Stoga su mu pridodana sredstva za samoobranu od radara, protivničkih letjelica i protuzračnih projektila, kao i ograničene udarne sposobnosti poput bombardiranja nezaštićenih meta.
Kako bi se spriječilo ili otežalo njegovo otkrivanje različitim sredstvima, Il-76 je opremljen radarskim protumjerama kao što su uređaji za raspršivanje tankih vrpci od aluminija, metaliziranih staklenih vlakana ili plastike te sustavi za izbacivanje toplinskih mamaca.
Također, u transporter je ugrađen krmeni nosač topa, a predviđena je i mogućnost korištenja slobodno padajućih bombi. Najistaknutije sredstvo samoobrane u Il-76 je nosač topa tipa 9-A-503. Nalazi se u repnom dijelu trupa, ispod ostakljenog kokpita, a namijenjen je uništavanju zračnih i zemaljskih ciljeva.
Instalacija ima daljinski upravljane pogone za navođenje i nosi dva dvocijevna topa GŠ-23 kalibra 23 milimetra. Svaka cijev tog topa može ispaliti između oko 3000 hitaca u minuti. Krmenom instalacijom upravlja zračni topnik koji traži metu putem kolimatorskog, odnosno holografskog ciljnika idealnog za napade na kraćoj udaljenosti, s time da se GŠ-23 može koristiti i protiv ciljeva na zemlji unutar vidnog polja strijelca.
Međutim u takvim slučajevima potraga za ciljem je teža, a vrijeme za napad smanjeno.
Kao što je ovih dana viđeno u Sjevernom Darfuru, Il-76 je sposoban bombardirati ciljeve na zemlji. Za takve operacije predviđena su četiri krila nosača tipa UBD-3DA, od kojih svaki može integrirati slobodno padajuću bombu težine do pola tone. Valja reći da Il-76 ne može koristiti vođeno oružje jer u njega nisu ugrađeni dodatni upravljački instrumenti.
Pobunjenici čekaju 'protuotrov' iz Rusije
Bombama upravlja navigator koji djeluje u prednjem ostakljenom kokpitu. Bombardiranje se može izvoditi automatski iz sustava Kupol ili ručno pomoću kolimatorskog ciljnika za bombardiranje tipa NKBP-7. Za bombardiranje se uglavnom koriste nenavođene bombe opće namjene s visokoeksplozivnom bojnom glavom tipa FAB-250 ili FAB-500, a koje imaju nosni osigurač i kompatibilne su sa svim avionima sovjetske, odnosno ruske proizvodnje.
Bombe FAB-250 imaju bojnu glavu težine 99 kilograma i radijus uništenja od 120 metara te mogu uništiti ljudstvo, opremu i laka utvrđenja. Tijekom ruske invazije na Ukrajinu, Rusija ih je prilagodila i opremila modulima za planiranje i korekciju te oni sadrže inercijski navigacijski sustav sličan adaptacijama na bombama tipa FAB-500.
Bomba FAB-250 je lakša i aerodinamičnija od FAB-a 500, što znači da je manje razornija, ali ima veći domet jedrenja, oko 80 kilometara, što smanjuje vjerojatnost da će Il-76 biti pogođen protivničkim sustavima zemlja-zrak. Snažnija FAB-500 ima eksplozivno punjenje težine 150 kilograma, a radijus uništenja iznosi joj 250 metara.
Može uništiti zapovjedna središta, skladišta te betonske i armiranobetonske objekte. Bomba tog tipa ispušta se iz aviona Il-76 pri brzini od 500 kilometara na sat i to s visine od 500 do 1000 metara. Vojni analitičari podsjećaju da su sustavi zaštite Il-76 više puta testirani u praksi, a bombarderska uloga tog primarno transportera zabilježena je isključivo u lokalnim sukobima u državama koje ne obiluju specijaliziranim modernim naoružanjem.
Takva zaštita i kompetentno djelovanje posada dali su željeni rezultat pa su gubici zbog djelovanja prijenosnih protuzračnih sustava minimalni. Nužno je reći da SAF u svojem arsenalu ima i osam drugih vojnih transportera koji mogu nositi bombe, a to su An-12TBK i An-26 sovjetske proizvodnje te američki C-130 Hercules, koji Sjedinjene Države u pojedinim slučajevima znaju koristiti kao leteću topovnjaču.
