Petrinja hrvatski diše, na današnji dan prije 27 godina oslobođen je naš voljeni grad

Nije moguće i ne postoji način da se zaboravi 6. kolovoza 1995. godine. To je dan koji će zauvijek ostati upisan zlatnim slovima u srcu i sjećanju svakog Petrinjca i u Povjesnicu Petrinje, jer nakon četiri godine okupacije grada, trećeg dana povijesne Vojno redarstvene akcije „Oluja“ oslobođena je Petrinja. Bio je to dan u kojem su se suze miješale sa smijehom, radost s tugom i stvarnost s nevjericom. Nedjelja koja se ne zaboravlja i koju su prognani Petrinjci čekali preduge četiri godine. Jer nikada, ali zaista nikada nisu gubili nadu u povratak i sve te godine u svakome je živjela samo jedna želja. Vratiti se. Možda samo na zgarišta, ali vratiti se. Kleknuti na svoj prag, napiti se petrinjske vode i čuti Petrinju kako diše. U 8 sati i 30 minuta zavijorio se Petrinjom hrvatski barjak kojeg je u središtu grada, preko puta Starog hotela, postavio tadašnji gradonačelnik Petrinje Josip Dolenec, barjak kojeg je u Petrinju donijela braniteljica Sonja Radman Livaja, u prisutnosti brojnih branitelja i osloboditelja Petrinje. A vijest se širila kao munja. Od čovjeka do čovjeka… Od srca do srca… Uz radost povratka, osjetila se i prisutnost tuge zbog onih koji nisu doživjeli taj veliki dan, ali koji su dali svoj život u zalog za našu slobodu. Nisu zaboravljeni i utkani su u svaki dio petrinjske Povjesnice. U svaku njenu ranu. U dane ponosa i slave. 

DODAJEMO :  Petrinja je jedini grad u Hrvatskoj u kojeg je, nakon oslobađanja u Oluji, hrvatski barjak unijela braniteljica. Barjak koji je postavljen na zgradu poglavarstva u grad je unijela časnica Hrvatske vojske Sonja Radman Livaja koja je tijekom Domovinskog rata puno pomagala 12.domobranskoj pukovniji. Zastavu je potom na zgradu poglavarstva postavio Ivan Roksa (Vuk) kad mu je s leđa prišao tadašnji gradonačelnik Josip Dolenac što je i zabilježeno na fotografiji. Drugu je zastavio postavio Josip Dolenac na zgradu preko puta takozvanog Starog hotela jedno sat vremena kasnije. Zapovjednik u Domovinskom ratu pripadnik 12.Domobranske pukovnije Ivan Roksa se sjeća kako mu je Sonja rekla da bi voljela da upravo on postavi zastavu. “Gospođa Sonja je puno tijekom Domovinskog rata pomogla 12.Domobranskoj pukovniji o kojoj se danas malo govori, a koja je držala velik dio crte.”, kaže Ivan Roksa.