Poglavlje koje nedostaje: I Nizozemska je odgovorna za genocid u Srebrenici!
IZBRISANA POVIJEST
Nizozemski Vrhovni sud je tek 2019. godine presudio da je nizozemska država djelomično odgovorna za smrt 350 Bošnjaka u Srebrenici koji su 1995. izbačeni iz UN-ove sigurne zone
Više od 70 posto mladih ljudi u Nizozemskoj između 16 i 29 ne zna što se dogodilo u Srebrenici, pokazuju istraživanja. Poglavlje o sudjelovanju u genocidu Bošnjaka je izostalo u nizozemskim knjigama iz povijesti. Bosanska zajednica se angažirala kako bi dala više informacija o najvećem genocidu od Drugog svjetskog rata u literaturi nizozemskog edukacijskog sustava. I 26 godina nakon masakra obitelji žrtava i preživjeli se bore kako bi ih se vidjelo i čulo. Ono što traže od nizozemske Vlade je da osobno odu na komemoraciju u Srebrenicu i izraze žaljenje.
Nizozemski Vrhovni sud je tek 2019. godine presudio da je nizozemska država djelomično odgovorna za smrt 350 Bošnjaka u Srebrenici koji su 1995. izbačeni iz UN-ove sigurne zone pod kontrolom nizozemskog vojnog kontingenta i potom likvidirani od strane policijskih i vojnih snaga bosanskih Srba.
Na Višem sudu 2014. godine je određeno da je Nizozemska kriva 30 posto, no nakon žalbe Vrhovni sud je smanjio tu brojku na deset posto.
Premijer Mark Rutte prošle godine je povodom ''Dana sjećanja na genocid u Srebrenici'' video linkom na svim medijskim kanalima, uključujući i društvene mreže, izrazio žaljenje za stravičan događaj. Danas, na dan sjećanja na žrtve to je izostalo.
Alma Mustafić (40) koja je sa 14 godina odvojena od oca kojeg više nikad nije vidjela, za nizozemske medije kaže kako bi posjeta delegacije i edukacija bila gesta s kojom bi Nizozemci pokazali da ne okreću glavu od odgovornosti za genocid.
- Progovarajući o tome što se dogodilo, kao i o genocidu nakon Drugog svjetskog rata, možemo spriječiti da se ovako nešto više nikada ne ponovi na europskom kontinentu – kaže Mustafić za nizozemske medije.
No, događajem su pogođeni i nizozemski vojnici koje se tereti za odgovornost. Pred njihovim očima je oko 30 000 žena i djece Bošnjaka deportirano u samo tri dana. Tisuće žena i djevojaka su silovane. Ubijeno je 8.372 muškaraca i dječaka.
- Da sam na premijerovom mjesto bila bi puno otvorenija po pitanju toga što se dogodilo. Potrebno je priznanje, to bi puno toga promijenilo. Međutim u Nizozemskoj se jako teško samo-reflektirati. Znam druge vojnike koji se još uvijek bore s tim. Ja nikada nisam imala osjećaj da smo mogli učiniti više od onoga što je učinjeno. Mnogi se pitaju kako smo još mogli reagirati, ali u tom trenutku smo bili preopterećeni. Bio je apsolutni kaos – prisjeća se za nizozemske medije veteranka Liesbeth Beukeboom koja je svjedočila događaju u sklopu Dutchbata III.
Zbog Srebrenice čitava nizozemska vlada podnijela ostavku
Eliminacija ljudi se odvijala pred očima Dutchbata, nizozemske bojne UN-a čiji zadatak je bio da zaštiti civile. 'Srebrenica' je bila najveće masovno ubojstvo u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Forenzičke istrage nastavile su otkrivati nove masovne grobnice u godinama koje su slijedile.
'Srebrenica' je također postala najviše raspravljano pitanje u nizozemskoj politici po pitanju međunarodne zaštite i mirovnih snaga. U travnju 2002. objavljeno je opsežno izvješće NIOD-a koje je naručila vlada. Izvještaj o ulozi Nizozemske u pokolju u Srebrenici 2002. je rezultirao ostavkom cijele nizozemske vlade.
Okružni sud u Haagu 2011. godine je izrekao presudu da obitelji žrtava imaju pravo na naknadu od nizozemske države, jer Nizozemska (Dutchbat) nije uspio zaštititi članove njihovih obitelji. 2015. NIOD je od vlade dobio novi istraživački zadatak u vezi s okolnostima pada Srebrenice.
Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju optužio je 20 ljudi za umiješanost u genocid. Četrnaest optuženika osuđeno je, uključujući političkog čelnika Karadžića te vojnog zapovjednika Ratka Mladića.
Hasan Nuhanović, svjedok genocida: UN-ovi vojnici 13. srpnja su napravili feštu
Hasan Nuhanović je preživio genocid u Srebrenici i u ime ostalih preživjelih i rođaka žrtava vodi kampanju "Za istinu i pravdu". Autor je knjige ''Pod zastavom UN-a'' (Under the UN Flag). Također je poznat i po tome što je tužio Kraljevinu Nizozemsku u odgovornosti za smrt njegovih članova obitelji i nakon više od deset godina dobio presudu.
Nuhanović, u to vrijeme prevoditelj Dutchbata je svjedočio kako grad pada te kako odgovorni ljudi u UN-ovoj bazi ne čine dovoljno da spase grad i zaštite civile. Svjedočio je dolasku oko 30 tisuća izbjeglica u Potočare koji su tražili spas u UN-ovoj sigurnosnoj zoni.
Sa nekolicinom prisutnih pravio je plan kako da zaštite izbjeglice, ali nije naišao na razumijevanja kod majora UNPROFOR-a, Toma Karremansa.
Nakon sastanka s Mladićem i povratka u bazu nizozemski bataljun je isporučio sve muškarce i dječake egzekutorima u naredna tri dana.
Ljudi su ubijani i u blizini baze gdje su Nizozemci gledali mrtva tijela, a šesnaest godina kasnije nizozemski veterani su progovorili o tome da su neka i pokopali unutar ''sigurnosnog raja'' u Potočarima.
Nuhanović je bio jedan od ključnih svjedoka koji je rekao kako su nizozemski oficiri svojim vojnicima naredili da vani ne nose ni puške, ni pancire, ni šljemove.
- Oni koji su bili unutra i koji su tjerali narod van, u ruke četnicima, bili su pod punom ratnom opremom, naoružani. Dakle, istjerivanje iz sigurnosne zone su vršili Nizozemci uz upotrebu oružja – naglašavao je u svojim medijskim istupima Nuhanović ističući Nizozemsko sudjelovanje u genocidu. Za njega je to bila tanka, vrlo tanka linija koja je razdvajala ulogu i krivicu UNPROFORA, odnosno Nizozemaca od krivice počinitelja genocida.
Kada su sve isporučili četnicima, uključujući i Hasanove roditelje i mlađeg brata, još 29 Bošnjaka ostalo je u bazi. Većina njih radili su za međunarodne organizacije.
- U noći 13. srpnja, kad su se riješili izbjeglica, UN-ovi vojnici su napravili feštu, slušali su muziku i pili pivo - Hasan je i to posvjedočio svojim očima i ostao zapanjen.
U svojim medijskim istupima kaže kako je čuo pucnjeve srpskih vojnika okolo: većina muškaraca u tom trenutku još uvijek nisu bili poubijani. To znači da su mogli biti spašeni. To ga je motiviralo da čitav život posveti traganju za istinom i borbi da se svačija odgovornost izvede pred lice pravde.
Susret Mladića i Karremansa: Ne pucaj u lošeg klaviristu!
Fotografije govore više o tisuću riječi. Slika Ratka Mladića kako pijucka vino sa zapovjednikom nizozemskih mirovnih snaga u Srebrenici nedugo nakon pada "sigurnog područja" Ujedinjenih naroda 11. srpnja 1995. upravo je jedan takav povijesni dokaz.
Tada se zapovjednik nizozemskih trupa u Srebrenici Thom Karremans ispričao Mladiću zbog kratkog otvaranja vatre u posljednjem pokušaju odvraćanja snaga bosanskih Srba pri ulasku u enklavu. Prikazao je sebe kao skromnog "klaviristu" koji izvodi partituru koju su osmislili drugi.
"Ne pucajte na klaviristu", preklinjao je nizozemski mirovnjak, očito nadajući se da će razvedriti atmosferu, navode svjedoci.
"Vi ste loš pijanist", uzvratio je Mladić, prije nego što je Karremansu ponudio cigaretu i piće.
Tijekom sudskog saslušanja za sudjelovanje u genocidu se utvrdilo kako je Karremans bio pod znatnim osobnim i psihološkim pritiskom u vrijeme kada je imenovan zapovjednikom nizozemske mirovne bojne, odnosno Dutchbata, u Srebrenici. Prema riječima nadređenog časnika, generala Hans Cousyja, bio je u procesu neugodnog razvoda i nije bio u potpunosti usredotočen na svoje vojne dužnosti.
Karremans je većinu odluka u vezi s muslimanskim izbjeglicama prepustio svom zamjeniku, bojniku Robertu Frankenu. Prošle je godine Nizozemski žalbeni sud utvrdio da su i Karremans i Franken imali razloga vjerovati da su Srbi ubili barem neke od zatvorenika do kasnih poslijepodnevnih sati 13. srpnja.
Danas umirovljeni potpukovnik Franken prisjetio se i kako su srpske snage zabranile pripadnicima UNPROFOR-a da prate konvoje s prognanicima iz Srebrenice. Nakon par dana potpisao je kao predstavnik UN-a dokument u kojem je Vojska Republike Srpske navela - kako je bošnjačko stanovništvo dobrovoljno otišlo.
U presudi žalbenog suda se navodi da je zapovjedništvo Dutchbata kršilo trajnu zapovijed Nizozemskog ministarstva obrane, a to je da nigdje ne "šalju" primatelje pomoći ako bi ih takva akcija izlagala "fizičkoj prijetnji". Također se citira faks Karremansu od njegovog nadređenog časnika 11. srpnja u kojem mu je naloženo da "poduzme sve razumne mjere kako bi zaštitio izbjeglice i civile pod vašom skrbi".
Cijeli članak možete pročitati OVDJE
