U posljednjih 10 godina veći broj hrvatskih medija, uključujući tiskovine, portale i ostale, objavljivao je izmišljenu epizodu iz života Frane Tente koji je umro 8. studenog 1948. u KPD Lepoglava. Tente je kao član splitskog Hrvatskog oslobodilačkog pokreta (HOP) U svibnju 1947. osuđen na tri godine zatvora i to zbog djela počinjenih 1946., a ta su se djela odnosila na ispisivanje "neprijateljskih" letaka i parola. Iz dosjea Frane Tente koji se čuva u Državnom arhivu u Splitu, jasno se može iščitati da je zbog istih djela Tente uhićivan i 1946. godine. Krajem te godine Ivica Bavčević, jedna od ključnih figura splitskog HOP-a, čiji je osnivač bio Frane Bettini (umro 20.5.2009.), regrutirao je Tentu kao novog člana s ciljem širenja organizacije. Najpoznatija akcija organizacije bila je podizanje hrvatske zastave na Marjanu (Split), a upravo je to djelo ono koje najviše privlači pozornost medija. Naime, inicijator podizanja zastave bio je Frane Bettini. U večernjim satima 9. travnja 1947. Nikola Pensa, također član HOP-a, otišao je u dom Jelke Betice, koja je također bila članica organizacije, te ondje preuzeo hrvatsku zastavu za koju do ovog trenutka ostaje nejasno koje je točno dužine bila. Nakon toga Pensa, Bavčević i Bettini odlaze na Marjan u namjeri da podignu zastavu, no u tome nisu uspjeli. Narednog jutra, 10. travnja 1947., Bettini se sam vratio na Marjan i podigao zastavu. Svi istaknutiji članovi HOP-a već su krajem travnja bili u zatvoru, a sredinom svibnja uhićen je i Frane Tente te njegov rođak Vjekoslav Matijević. Kao i Tente, Matijević je osuđen za djela poput ispitivanja parola. Prvo četveroptuženih - Bettini, Bavčević, Pensa i Betica, osuđeni su na znatno veće zatvorske kazne kao počinitelji navedenog djela - dakle podizanja hrvatske zastave na Marjanu. O ovome svjedoči ne samo tadašnja presuda čiji smo prijepis objavili još 2017. u zbirci dokumenata "Split i Srednja Dalmacija u dokumentima OZNE i UDBE (1944.-1962.), Zarobljenički logori i likvidacije" u nakladi Kulturnog društva Trilj i Hrvatske družbe povjesničara ‘Dr. Rudolf Horvat’, te zatim u jedinom znanstvenom radu o Frani Tenti (u privitku), ali i brojni tekstovi iz Slobodne Dalmacije iz razdoblja 1997.-2010. te tekstovi iz glasila Politički zatvornik. Svi dostupni izvori potvrđuju da je Frane Bettini bila osoba koja je toga dana podigla hrvatsku zastavu. Frane Tente nikakve veze nije imao s tim činom te se štoviše, s tim djelom niti nije povezivao do 2013. kada je na portalu HRSvijet objavljen prvi tekst s izmišljenom pričom. Taj je tekst vrvio i brojnim drugim netočnim podacima o Frani Tenti, no značajniji je svakako upravo onaj o podizanju hrvatske zastave koji je imao teške posljedice. U posljednjih 10 godina većina medija preuzela je izmišljenu priču i to na štetu obitelji Frane Bettinija i drugih sudionika događaja te njihovih prijatelja, na štetu povijesti kao znanosti, ali i na štetu svih građana koji su falsifikatu vjerovali i nehotice širili dezinformacije. Time je mit ušao u uličnu kulturu sjećanja koja se zatim proširila na umjetničke krugove, političke stranke i tako dalje.

U privitku dostavljamo sve dokaze za naše navode uključujući spomenute novinske tekstove iz 1997.-2010., kao i tekst koji je objavljen u Hrvatskom tjedniku broj 1104. Riječ je o sažetku poglavlja o djelovanju splitskog HOP-a iz knjige "Od Mosora do Svilaje: Hrvatski protukomunistički otpor djelovanjem križarskih skupina i križarskih organizacija grada Splita i njegova zaleđa (1944.-1949.)" koja u nakladi naše udruge izlazi iz tiska početkom ožujka 2026. godine.

Sve medije koji su posljednjih godina objavljivali izmišljene i ničim potkrijepljene priče pozivamo da se ubuduće drže utvrđenih činjenica te time pokažu poštivanje prema svim sudionicima događaja i još uvijek živućim članovima njihovih obitelji. Mitomanijom, lažima i histerijom se ne pomaže nikome niti se na takvim nedjelima može graditi bolja budućnost hrvatskog naroda.

Ovaj slučaj još jednom razotkriva poraznu razinu neodgovornosti dijela hrvatskih medija koji bez provjere, olako i senzacionalistički pretvaraju povijest u politički alat i mitološki proizvod. Sustavno ponavljanje neistina, unatoč dostupnim arhivskim činjenicama, predstavlja ne samo profesionalni promašaj nego i moralni pad onih koji bi trebali biti čuvari istine. Kada novinari napuste temeljna načela struke, a urednici radije šire fabrikacije nego dokumentirane činjenice, gubi se povjerenje javnosti, a žrtve i junaci povijesti bivaju ponovno izmanipulirani. Vrijeme je da odgovorni prestanu s mitomanijom i pseudo-povijesnim konstrukcijama, jer istina – koliko god bila manje "atraktivna" od izmišljotine – jedina zaslužuje mjesto u javnom prostoru.

Hrvatska družba povjesničara Dr. Rudolf Horvat
Zagreb, Hrvatska
IZVOR:  www.croatiarediviva.com