U Hrvatskoj (nažalost, ne od jučer), svjedočimo o selektivnoj primjeni pojedinih zakona, pa i samoga Ustava - koji je u svakoj civiliziranoj zemlji s pravnim poretkom svetinja - pa se tako odnosimo i prema nekim važnim dokumentima europskih institucija, iako se po pravilu ne rijetko zaklinjemo u europske vrijednosti i tvrdimo kako smo po svemu neodvojivim dijelom uljuđene Europe (kako zemljopisno, tako i u pogledu kulture, razvoja demokracije, ljudskih i građanskih prava itd.).

 Pitanje koje mi sebi u Hrvatskoj kao građani i slobodni ljudi, kad je riječ o ovoj temi najprije moramo postaviti danas i pogotovu u ovo vrijeme kad obilježavamo Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima - nacizma, fašizma i komunizma (koji je prema odluci Hrvatskog Sabora iz lipnja 2011. godine prihvaćen kao spomendan), jest:

 Zar nije, najblaže rečeno sramotno, da naš ministar vanjskih poslova, predsjednik Vlade i drugi odgovorni iz vlasti jednostavno prešućuju, primjerice, Rezoluciju Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP)), kao posljednji u nizu dokumenata, kojim se od država članica EU traži osuda svih totalitarnih režima i ideologija, kako "desnih", tako i "lijevih", distanciranje od njihovih zločina i uklanjanje tih ideoloških simbola iz javnog prostora?

(Vidi:https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-0021_HR.html). 

 Kao građanin Republike Hrvatske, slobodno možete na dnevnoj razini pisati Ministarstvu vanjskih i europskih poslova i tražiti objašnjenje za ovo ignoriranje rezolucija i deklaracija  VE i EU koje se odnose na osude totalitarnih režima koje kod nas traje već punih 16 godina - odgovora dobiti nećete! Oni jednostavno šute!?

 Treba li uvijek iznova našu vlast i liberalno-lijevi dio javnosti, a pogotovu samozvane "antifašiste" i nadobudne novinare koji se u javnosti hvale svojim "istraživačkim" angažmanom, podsjećati kako temelji današnje Europe počivaju na spoznaji o štetnosti svih totalitarističkih i autoritarnih ideologija i režima, pa i komunizma, a ne na lažnom "antifašizmu"?

 Zar u tom smislu Vijeće Europe i Europska unija u posljednjih 16 godina nisu donijeli već više dokumenata: Rezoluciju Vijeća Europe br. 1481 iz 2006. godine kojom se snažno osuđuju zločini komunističkih režima; Prašku deklaraciju od 3. lipnja 2008.godine; Rezoluciju Europskog parlamenta od 23. rujna iste godine, pa i posljednji u nizu, o potrebi osude svih totalitarnih režima - nacizma, fašizma i komunizma: Rezoluciju Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP))?

Nije li svoju je Deklaraciju o osudi komunističkog totalitarizma i njegovih zločina, još 2006. godine donio i Hrvatski Sabor?

 Dakako, ostalo je to negdje zapisano u saborskim arhivima, ali nikakvog učinka ni pomaka nema! Za razliku od "desnih" totalitarističkih ideologija i autoritarnih režima, čija se osuda i to glasno i učestalo izriče iz dana u dan u posljednjih 77 godina, komunizam kao jedno od najvećih zala ljudske civilizacije je prešućen, a njegova ideologija i simboli ne nailaze na moralne osude i odbacivanje! Štoviše, taj se monstruozni sustav (koji je tijekom XX. stoljeća usmrtio između 120 i 150 milijuna ljudi diljem svijeta), kod nas u Hrvatskoj čak glorificira, podvodi pod "antifašizam", a njegovi se simboli provokativno i napadno i dalje izlažu u javnim prostorima!

 Svjedočimo o tomu ne samo u danima obilježavanja "antifašističkih" obljetnica u Srbu, Kumrovcu, Jasenovcu i drugdje, nego i u drugim prigodama, kad se smišljeno i planski provocira isticanjem petokrake, kako bi se (nakon reakcija onih koji se protive tomu) nastavilo s javnim progonom vještica i traganjem za "ustašama" i "fašistima"! Tako dolazimo u apsurdnu situaciju: da se oni koji traže dosljedno poštivanje europskih rezolucija i deklaracija o osudi totalitarnih režima prozivaju kao "desni ekstremisti" i optužuju za "fašizam" i "ustaštvo", dok oni koji ove norme krše i brane komunistički zločin i zločince, ostaju "antifašisti" i "progresivisti".

 Nije li isticanje zločinačkih simbola komunizma, među ostalim, protivno Ustavu Republike Hrvatske u čijoj se preambuli ističe odmak od totalitarnih ideologija, pa i komunističke?

U "Europskoj prijestolnici kulture 2020." unatoč Rezoluciji EU, provokativno je istaknuta zločinačka petokraka

 Jedan od najsvježijih takvih primjera je drsko isticanje zločinačkog simbola komunizma (petokrake) na jednom neboderu u okviru "umjetničkog performansa" i to u Rijeci, u vrijeme kad je ovaj grad bio "Europska prijestolnica kulture" (2020. godine). Dakle, Rijeka kao "Europska prijestolnica kulture 2020.", na jedan bahat, primitivan i drzak način pokazuje istoj toj Europi "srednji prst" gaženjem njezine Rezolucije o važnosti europskog sjećanja za

Drsko isticanje zločinačke petokrake na neboderu u Rijeci - "Prijestolnici europske kulture 2020."

(Adresa slike: https://www.novilist.hr/wp-content/uploads/2020/09/4884438-1.jpg) 

budućnost Europe koja je donesena godinu prije (19. rujna 2019.). Takvo što se može dogoditi samo kod nas u Hrvatskoj i nigdje dalje u demokratskom i civiliziranom svijetu i to je očiti dokaz koliko je u dijelu našeg društva tvrda i moćna ta boljševičko-komunistička klika za koju ne vrijede nikakva pravila.

 Idemo jezikom činjenica ponoviti ono što već i vrapci na grani znaju:

1. Svako zlo je zlo i svaki zločin je zločin i nema te ideologije ili "višeg cilja" kojim se mogu opravdati zločini i zločinci;
2. Tzv, desni totalitarizmi (fašizam i nacizam) odavno su osuđeni i odbačeni, kako na globalnoj razini, tako i kod nas u Hrvatskoj;
3. Nema nikakvog opravdanja, da bilo tko danas, u trećem desetljeću trećeg milenija, zastupa i brani bilo koje i bilo čije masovne zločine;
4. Masovni komunistički i partizanski zločini su dokazana stvar i oni su potvrđeni samim dokumentima iz njihovih arhiva;
5. Komunisti i partizani masovno su ubijali - bez suda i dokazane krivnje - ne samo zarobljene vojnike poraženih vojski, nego i žene, djecu, starce, dakle i one koji ni teoretski nisu mogli biti krivi ni za što:
6. Zar se uvijek moramo vraćati iznova na Križni put, Bleiburg, Jazovku, Macelj, mariborska grobišta, Gračane, na Hudu jamu i brojne rovove u kojima su zarobljeni vojnici i civili živi zazidani u oknima, da bi potom danima umirali u agoniji?;
7. Moramo li podsjećati kako su oni koji su nosili "antifašističke" petokrake i četničke kokarde 90-ih godina prošlog stoljeća, u savezu, rame uz rame krenuli u istrebljenje čitavih naroda i počinili strašne masovne zločine od kojih su mnogi od MKSJ okvalificirani kao "zločini etničkog čišćenja", "zločini protiv čovječnosti", ratni zločini i zločini genocida!? Zar kokarda i petokraka nisu skupa razarale Vukovar i u njega zajedno ušle? Nisu li to isto činile u Sarajevu, Gospiću, Osijeku, Borovu Naselju, Škabrnji, Širokoj Kuli i brojnim drugim mjestima diljem Hrvatske i BiH?;
8. Tko to ima moralno pravo pravdati, prešućivati ili čak slaviti te zločine istrebljenja i genocida nad kojima se mora zgroziti svaki čovjek koji ima trunku morala i savjesti, kojoj god ideologiji ili svjetonazoru pripadao!?;
9. Jesu li svjesni oni koji ove "lijeve" zločine prešućuju ili negiraju i povlađuju lažnim antifašistima, da su upravo oni uzrok podjela i sukoba u hrvatskom društvu?

 Kakva je to "europska orijentacija" kod koje se selektivno prihvaća ili primjenjuje samo ono što odgovara lijevo-liberalnoj javnosti i tzv. antifašistima koji ovu floskulu koriste kako bi održali stečene sinekure i sakrili prljave tragove svojih bioloških i ideoloških otaca?

 Podsjetimo: jugoslavenski partizani i komunisti su od ukupno milijun žrtava (koliko ih je bilo na području Jugoslavije tijekom Drugog svjetskog rata) pobili najmanje 50 - 60% - i to većinom nakon rata! I to govore njihovi izvori - iz beogradskih arhiva.

 Jesu li oni koji slave te zločine i ističu petokraku svjesni kako je pod komunističkim simbolima i u okviru tih režima, tijekom XX. stoljeća izvršen najveći zločin kojeg pamti ljudska civilizacija!? Zar sustav koji je progutao 120 do 150 milijuna ljudskih duša, a pod krinkom "antifašizma" i istim simbolima zla i danas sije smrt u Europi, ne zaslužuje osudu!?

Do kada tako, gospodo i drugovi?

 Do kada tako, gospodo i drugovi (ponajprije vi koji vodite državu)? Mislite li da ćete svojom galamom, prijetnjama, agresivnošću i bahatošću izmijeniti tijek povijesti i zauvijek zakopati istinu? Mislite li da će opskurne i zloćudne laži koje se šire pod krinkom "antifašizma" već više od 77 godina zauvijek ostati "zacementirane" i da istina neće izaći na vidjelo!?

 Svetac naše Crkve, Ivan Pavao Drugi, moralna vertikala svijeta u XX. stoljeću, rekao je u homiliji povodom proglašenja blaženim kardinala Alojzija Stepinca, 3. listopada 1998. godine u nacionalnom svetištu Mariji Bistrici, kako je "tragedija koja je pogodila Europu tijekom ovoga stoljeća, obilježena velikim zlima fašizma, nacizma i komunizma." 

 I to je jedina istina. Nema druge.

 Nije li upravo ta istina sadržana i u rezolucijama i deklaracijama VE, EU, pa i u onoj od 19. rujna 1919. godine, koja se kod nas u Hrvatskoj i dalje ignorira i prešućuje!?

 Sjetite se, gospodo i drugovi, vi koji tvrdite kako ste demokršćani i u zagrebačkoj katedrali prigodničarski sjedite u prvim redovima, da nema stabilnog društva bez pravde i istine o prošlosti. Sjetite se barem danas, 23. kolovoza, Ljeta Gospodnjeg 2022., da ima onih koji punih 45 godina nisu smjeli niti spomenuti svoje najmilije pobijene od partizanske ruke, pitati za njihove grobove i zapaliti im svijeće; i da to zlo do danas u Hrvatskoj nije doživjelo čak ni odgovarajuću moralnu osudu, te da se simboli istog zla i dalje nesmetano i napadno ističu i slave. Mislite li da je to stalno provociranje "desnice" čiji su incidenti hrana lijevo-liberalnoj ideologiji korisno za bilo koga?

 Na nepravdi i dvostrukim mjerilima se ne gradi stabilno i demokratsko društvo i budućnost zemlje i naroda. Ne budemo li uvažavali i u praksi primjenjivali univerzalna načela osude svakog zla neovisno o ideološkom ili svjetonazorskom predznaku, nikad nećemo završiti ratove i privesti kraju teške nesporazume iz prošlosti. Ostat ćemo polarizirano društvo u kojem nikad neće biti konsenzusa ni o jednom bitnom pitanju, nesposobno apsorbirati prošlost i zatvoriti stranice povijesti onako kako su to uradile mnoge druge europske zemlje.

 Nema te ideologije niti političkog cilja koji je vrijedan jedne jedine dječje suze ili kapi ljudske krvi. Nema. I to je tako, koliko god nam se činilo da je ovdje riječ o kakvoj idealističkoj tlapnji, a ne o načelu kojim bi se morao rukovoditi svijet koji ima ambicija biti human i pravedan.

Zlatko Pinter/PDN