Tog 11. veljače 1993. godine, slavna bitka za Novigrad bila je pogubna za pripadnike “Crnih mambi” koji su po zapovijedi Ante Gotovine poslani kao pojačanje.

Rezultat koji su tada ostvarile “mambe”, jako je dobro poznat hrvatskoj, a i srpskoj javnosti. Suočeni s tisućama elitnih neprijateljskih jedinica (Arkanovci, Martićevci, Vukovi s Vučjaka…), najsposobniji pripadnici Gromova, 1. bojna Crne Mambe, veliko su požrtvovnošću izvojevali pobjedu.

Ipak, pobjeda je ostavila gorko-slatki okus jer je toga dana život izgubio zapovjednik satnije Dragutin Naglaš, kao i zapovjednik voda Vlado Brebrić. Osim ovih gubitaka, u istoj je akciji teško nastradao Ivica Mužić koji je događaj prepričao u knjizi “Operacija Maslenica – sjećanja sudionika”, autora Vladimira Brnardića i Tomislava Šulja:

“Ja sam uspio preživjeti”

“Moja postrojba je išla cestom prema Paljuvu, i negdje kilometar niže trebali smo zauzeti položaje. Međutim, kad smo stigli, naša izvidnica je pokazala da su tamo tri rova mitraljeska i da ne možemo proći. U tom momentu se vraćamo prema cesti i zapovjednik satnije, Dragutin Naglaš, zapovjednik voda Brebrić Vlado i ja, isto kao zapovjednik voda, gledamo u kartu kako bi sad napali ta mitraljeska gnijezda. U međuvremenu jedan suborac je bio ranjen, vikao je. Mi smo se ustali i najednom mrak, oko nas su pale granate i ja više filma nemam. To je ono što se mene tiče. Po priči koju sam čuo kasnije, znači zapovjednik satnije Naglaš i zapovjednik voda Garo Brebrić, oni su poginuli na licu mjesta. Ja sam uspio preživjeti. Bio sam u komi, znači cijelo vrijeme, do Zagreba nisam ništa znao, tek sam u Zagrebu saznao sve to”, opisao je Mužić koji kaže kako je detalje o nesreći doznao tek naknadno:

“Našli su me s glavom u njegovom prsnom košu”

“Sve o toj nesreći sam, dakle, čuo kasnije, da su pale granate minobacačke između nas, znači nekih metar-dva. Njih je potrgalo, ono, rasturilo. Meni je isto rasturilo glavu, dobio sam u ruku, raznijelo mi šaku, dobio sam po nogama, po tijelu. Međutim, preživio sam, a oni su zauvijek otišli. Po toj priči, znači, Garo Brebrić je imao dvije ručne bombe na prsima i okvire metaka je imao preko sebe. To se njemu sve aktiviralo i raznijelo ga. Možda sam ja i od toga stradao. Njemu je sav prsni koš raznijelo. Mene su našli s glavom u njegovom prsnom košu. A Naglašu je geler ušao u glavu, s druge strane izašao, imao je rupu u glavi i sve mu je bilo razneseno. Znači moja bitka je vrlo kratko trajala i završila je tragično. Napad je krenuo ujutro i mi smo stradali već oko 10 sati i to je to. Bio je to strašan gubitak prijatelja i vrhunskih boraca.”