Koliko je umor opasan u prometu, često smo ukazivali. Ako alkoholiziranost, koja je izravno i neizravno uzrok mnogih tragičnih nesreća, uzmemo kao referentni negativni čimbenik, nepropisno korištenje mobitela u vožnji (nažalost, uvelike i propisano) opasnije je, jer vozač povremeno potpuno gubi nadzor nad prometnom situacijom.

A umor, pospanost najopasniji su za prometnu sigurnost, dakle opasniji i pogibeljniji od korištenja mobitela i alkoholiziranosti. Kad vozač zaspi vozilo nekontrolirano skreće izvan ceste, udara u nosače i portale uz cestu, probijaju središnju barijeru i skreću na suprotni trak…

To je pokazala nesreća koja se jutros u 6:20 dogodila na autocesti A3, kod Slavonskog Broda, kad je nakon izlijetanja autobusa kosovskih oznaka, na liniji Frankfurt Priština, poginulo 10 osoba, a 45 ih je ozlijeđeno. Ovo je treća teška autobusna nesreća u novijoj hrvatskoj povijesti. Zbog teškog umora vozača, u autobusnoj nesreći 2008. na autocesti A1, između čvorova Gospić i Lovinac, poginulo je 14 državljana Slovačke, a 2012. na A1 kod tunela Krpani osam državljana Češke.

Najveći problem hrvatskog gospodarskog prometa, kojeg generiraju i vozači iz ostalih europskih zemalja, posebice iz središnjeg i istočnog dijela, je težak umor vozača, posljedica rada službenog posla i paralelno jednog ili više neslužbeno (na crno). Problem je najveći u rutama koje kombiniraju promet u Europskoj uniji i izvan nje. Naime, propisi EU, Uredba EZ br. 561/2006 o vremenima rada i odmora, definira maksimalno vrijeme vožnje od 4,5 sata, pa pauzu od 45 minuta, maksimalno dnevno 9 sati, dvaput tjedno moguće je 10 sati, tjedno maksimalno 56 sati, a u dva tjedna 90 sati.

Teško je u ovu “matematiku” uključiti autobusnu vožnju od 1852 kilometra, jer je to, po navedenom propisu neizvodivo u 23 do 26 sati, koliko traje vožnja od Frankfurta do Prištine (ovisno o gužvama na prometnicama i granicama). Nemoguće, ali se vozački resurs provjerava do granice EU-a, Bajakova, a poslije, tko te pita. No, ta je ruta za vozače nehumana.

Zbog kontrola u Njemačkoj, ti vozači nekoliko dana ne voze, ali u danima “odmora” intenzivno voze druge poslove (najčešće “na crno” i u sljedeću vožnju kreću mrtvi-umorni. Najveći im je odmor dok kolega vozi, a svoje voze napola jedva održavajući koncentraciju, pod tempomatom. I tako iz dana u dan, dok se statističkom neminovnošću ne desi tragedija.

Nužno je sljedeće:

1. Budući da se teško može kontrolirati ukupno vrijeme vožnje tijekom tjedna vozača koji kreće iz Prištine, Niša, Tuzle…, naša policija treba početi rigorozno kontrolirati ono što se može kontrolirati, na graničnim prijelazima, odmorištima…

2. Ova je tragična nesreća ukazala koliko je važno uvesti Hitnu helikoptersku medicinsku službu (HEMS). Bolnica u Slavonskom Brodu nema kapacitet za zbrinjavanje većeg broja teško ozlijeđeni, od kojih su mnogi stigli kasnije od optimalnog, nažalost neki i prekasno. Helikopterska služba bitno bi skratila vrijeme dovoženja ozlijeđenih do bolnice te u slučaju nedostatka kapaciteta, omogućila otpremu ozlijeđenih u okolne medicinske centre.