Pukla ljubav Zorana Milanovića i Milorada Dodika. Trebalo je samo nekoliko dana nakon što je hrvatski predsjednik odlikovao 103. brigadu HVO-a za zasluge u obrani Bosanske Posavine da Dodik reagira grubo i poruči Milanoviću da više nije dobrodošao u Republiku Srpsku.
A što se događalo iza kulisa na relaciji Pantovčaka i Banje Luke? Nije Dodiku, kako tvrde suradnici hrvatskog predsjednika, zasmetalo to odlikovanje jer je Milanović i prije odlikovao one koji nisu “po mjeri” radikalnih Srba u susjednoj državi. “Dodika cijelo vrijeme pritišću oni koji su mnogo radikalniji od njega. Ne samo iz RS-a nego i iz Srbije. Njima nikako ne odgovara otvoreni kanal između Milanovića i Dodika, a ovaj se opet boji da će mu radikali doći glave”, kaže nam jedan predsjednikov suradnik.
U posljednje vrijeme, kako je Milanović nekoliko puta hvalio Dodika i naglašavao da je s njim u dobrim odnosima, to se pažljivo osluškivalo u Beogradu, pa i u Banjoj Luci. Digli su se na noge radikali, ali i sve jača oporba vječnog Milorada Dodika.
Nije hrabar
“Zbog tih pritisaka, kada je bio pritisnut i od Amerike, Dodik je popustio i okrenuo ploču. Nije bio hrabar, nije mogao izdržati sve te pritiske. A znao je, ako se zamjeri Aleksandru Vučiću i njegovim satelitima u Republici Srpskoj, da mu se bliži kraj. To bi značilo ne samo gubitak vlasti i utjecaja nego najvjerojatnije i početak istraga zbog raznih zakulisnih afera, a onda i zatvor”, govori naš sugovornik. Izabrao je lakši put, preko noći je gotovo proglasio Milanovića neprijateljem, a dva dana ranije u telefonskom je razgovoru s hrvatskim predsjednikom rekao “nema problema, dođi u Derventu”. Milanović je to shvatio kao Dodikovo prihvaćanje pa nije pripadnicima 103. brigade odličja uručivao u Zagrebu, nego u Derventi.
“Kada je Dodik najavio Milanovićevu namjeru svojim saveznicima koji ga održavaju na vlasti, nastala je konsternacija. Na stolu su bili još neki razlozi koji su smetali Vučiću i njegovima da Milanović i Dodik imaju korektne odnose te je iz Beograda stigao zahtjev da se na komemoraciji žrtvama jasenovačkog logora ‘odrekne’ druga s Pantovčaka. To je i učinio, u svom nasilničkom stilu, da sačuva živu glavu”, smatra naš sugovornik.
Bio je to novi fitilj da se rasplamsaju ionako narušeni hrvatsko-srpski odnosi, koji se u posljednje vrijeme barem ne pogoršavaju svađama političara. Ali, nije trebalo dugo čekati da Milanović odgovori Dodiku: “Budi muško ako cijelo vrijeme glumiš muškarca”. Ustvrdio je da Dodik nije izdržao pritisak, “a po njemu se mjere državnici”. I sve se opet zakompliciralo zbog nemogućnosti da Vučić posjeti Jasenovac, ali u vlastitom aranžmanu i bez dogovorenog protokola.
“Vučić dugo želi napraviti predstavu u Jasenovcu, a to mu hrvatske vlasti nikako ne dopuštaju. Čak je bio spreman doći poluilegalno u Hrvatsku i sa svojom pratnjom otići u Jasenovac, ali su naše obavještajne službe saznale za te planove i spriječile ga. Sada Milanović poziva Vučića da dođe u Jasenovac, ali mu je pritom održao bukvicu da ‘Jasenovac nije korzo’ i da se onuda ne može skitati, jer Vučić ima bogatu povijest tumaranja po hrvatskim prostorima. S naglaskom na Glinu, što je predsjednik nazvao ‘harangiranjem u okupiranoj Glini’. Tako da se ni taj poziv da će Vučiću biti domaćin u Jasenovcu ne može shvatiti kao pravi državnički poziv koji se obično obavlja iza kulisa”, govori naš sugovornik.
A kako Vučić zna da “pravi” poziv mora doći i na “pravi način”, u dogovoru dvaju kabineta, hrvatskog i srpskog predsjednika, krugu oko srpskog predsjednika ne odgovara da Dodik koketira s Milanovićem koji očito provocira Beograd. I ne prvi put. Ako je Milanović imao neke poruke koje su godile Beogradu, kada je vidio reakcije, brzo je sve umanjio.
Dodik se u svemu držao rezervirano jer nije htio naljutiti šefa u Beogradu, a nije ni želio prekinuti komunikaciju sa Zagrebom. Uostalom, on je dobrim dijelom zaslužan što je relativno glatko prošla zavrzlama s Pelješkim mostom kada su se Bošnjaci digli na noge protiv Hrvata. Dodik je prema susjedima učinio dva koraka naprijed i zatim, odmah, korak unatrag. I ta strategija je funkcionirala sve do trenutka kada je s Milanovićem izgradio neku vrstu povjerenja, puno više nego što su to srpski radikali htjeli. A Dodik je znao da mora zaoštriti retoriku protiv svih u stalnom ponavljanju da će se Republika Srpska odcijepiti, makar “jednog dana”. Koji, uzgred budi rečeno, nikada neće doći.
I na posljednje najave izrečene u Donjoj Gradini, gdje je s Vučićem komemorirao žrtve jasenovačkog logora, reagirali su Amerikanci i preko svog veleposlanstva u Sarajevu poručili: “Evo činjenica: Republika Srpska je entitet u BiH. Ona ne postoji izvan Bosne i Hercegovine, a prema Ustavu BiH, ni entitet niti bilo koja druga administrativna jedinica niže razine nema pravo na odcjepljenje ili ujedinjenje s drugom državom. Milorad Dodik je u krivu ako misli da će SAD stajati po strani dok on gura BiH u sukob.” Amerikanci dalje tvrde: “Sjedinjene Države će štititi Bosnu i Hercegovinu i osigurati da se održi njezin suverenitet, teritorijalni integritet i multietnički karakter.”
I za “hrabrog” Dodika, kojemu su puna usta “zločestih” Amerikanaca, to je bilo previše. Ako o odcjepljenju RS-a od BiH i pripojenju Srbiji možda i ne misli ozbiljno, radi to najviše zato što njegove riječi gode radikalima. A Dodikovo prijateljevanje s Milanovićem nipošto ne ide u scenarij koji su radikali zamislili. “Tako i Milanović kaže da Dodika ne smatra radikalom, ali mu izravno poručuje da je kukavica. BiH je tu gdje je i tako će ostati, kaže Milanović i ocjenjuje da Dodik prijeti kada je pred zidom. A ako razočara one koji ga podržavaju, to je za njega definitivni kraj. Bolje je zaoštriti s Milanovićem nego se zamjeriti Vučiću.”
Nevažna karika
A Vučić i njegove pristaše ne mogu se pomiriti s time da hrvatski predsjednik bez problema dolazi u BiH, s Dodikovim pristankom, dok srpski ne može u Hrvatsku. I to ne samo zbog Plenkovićeve “desne” vlade nego i zbog Milanovićeva odnosa s Beogradom, koji je sve prije nego idiličan. I tako je slomljen Milorad Dodik, zapravo nevažna karika u tom lancu, koji često kao papagaj izgovara ono što njegovi nalogodavci žele čuti. Soliranje prema Zagrebu, konkretno prema Milanoviću, radikalima je dugo išlo na živce i ocijenili su da tomu mora doći kraj.
“A kod izbora Beograd ili Zagreb, Dodik nije imao dileme. Izabrao je Beograd, očekujući da će ga braniti do posljednje kapi krvi. Ne shvaćajući da se kraj bliži i da mu neće moći pomoći ni Vučić, a još manje Milanović”, kaže nam jedan dobar poznavatelj prilika u Republici Srpskoj. Po njegovu mišljenju, Dodikovo vrijeme je prošlo i val promjena će brzo zahvatiti i Republiku Srpsku.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.