‘PUSTILI SU GA NA SLOBODU’! Zarobili četnika Vojkana koji je hladnokrvno ubio njihova suborca: ‘Sad dolazi u RH i svjedoči protiv nas’
Selo Nos Kalik se nalazi na samom rogu omeđeno rijekama Čikolom i Krkom i jedno je od osam sela koje se nalaze na miljevačkom platou, a koja su u sklopu bivše općine Drniš okupirana u rujnu 1991. godine.
Akcija izvedena u prvim danima ožujka 1992. godine upravo u tom selu bila je pravi test za hrvatske vojnike – ne pretjerano naoružani, ali hrabri i odlučni, pripadnici 4. bojne 113 brigade ojačani diverzantskim vodom 113 br., krenuli su u oslobađanje Nos Kalika. Bila je to strateška točka s koje se moglo bolje pristupiti napadnoj akciji za oslobađanje miljevačkog platoa koja je već u to vrijeme bila planirana, ali ne samo to. Naveliko su počele dolaziti informacije o zločinima paravojnih formacija, i rezervista JNA nad hrvatskim civilima koji su ostali u okupiranim miljevačkim i prominskim selima. Vodocrpilište Jaruga postalo je potpuno nepristupačno civilima jer je iz okupiranog Nos Kalika danonoćno prijetio neprijateljski snajperski metak. Odluka je bila donesena – treba osloboditi Nos Kalik, prenosi 7dnevno.
Pregazili Čikolu i napali četnike
Sustavnim izviđanjem pripadnika izvidničke skupine 4/113. brigade i prkupljenim informacijama od izbjeglih civila s područja okupiranih miljevačkih sela, došlo se do informacije o brojnosti i naoružanju četničkih snaga u selu Nos Kalik. Tako se otkrilo da se u selu nalazi 30- tak lako naoružanih četnika, mahom domicilnog stanovništva i nešto dobrovoljaca iz Srbije. Evo akcije kroz sjećanje zapovjednika Ivana Vukića.
“Moramo imati na umu koliku ulogu je u ovoj akciji odigrao strateški interes, obzirom na blizinu Nacionalnog parka ‘Krka’. Bila je riječ o iznimno ugroženom teritoriju na kojem su bile blokirane sve prometnice, komunikacija nam je bila onemogućena i uz visok rizik djelovati smo mogli samo po noći. Morali smo nešto napraviti… Osim toga, akcija koju smo izveli, bila je preduvjet za Miljevački plato”, kazao nam je Vukić i prisjetio se dijelova akcije:
Branitelj opisao ubojstvo suboraca: Neno je dobio metak u srce
“Dio branitelja je sa šest čamaca u okrilju noći prešao Krku, a dio je pregazio rijeku Čikolu. Tijekom zaposjedanja planiranih pozicija četnička straža primijetila je da da se nešto događa te je došlo do otvaranja vatre. Okršaj je trajao cijeli dan i zasigurno bi trajao još samo da nam nije nedostajalo sredstava. Srpski paravojnici bili su zbunjeni jer nisu očekivali da će od strane Hrvata ikada dogoditi protunapad, a kamoli oslobađanje zauzetog teritorija! Na žalost, ova akcija nije prošla bez žrtava… Poginuli su naši suborci Neno Lunić-Đirlić i Drago Brnadić”, sa žaljenjem se prisjeća Ivan Vukić.
Nesretni Neno je, kako doznajemo, ubijen od snajperskog hica kojeg je zadobio ravno u srce. Nakon razmjene vatre i završnog stiskanja obruča, četnici koji su shvatili da više nemaju prostora za manevar, morali su se predati. Na kraju bitke, na strani hrvatske vojske poginula su 2 pripadnika 4/113 brigade, a ranjeni su Ivica Rajčić i Dean Božanić. S neprijateljske strane, dva mrtva, tri ranjena i 21 zarobljen.
Razmijenili četnika koji je priznao zločin
Među zarobljenim četnicima našao i Vojkan Živković, četnički dobrovoljac iz Niša koji je usmrtio, a to i priznao, Nenu Đirlića, a Božanića ranio. Ogorčenost zbog ovog paradoksa opisana je na stranicama Udruge 142 gardijske brigade HV – Drniš, objavilo je Dnevno.hr.
“Svi zarobljeni četnici predani su vojnoj policiji te su živi i zdravi otpremljeni u vojni zatvor u Šibeniku. Zarobljeni Vojkan Živković je na osnovu izjava svojih zarobljenih suboraca, kao i svojega priznanja na Vojnom sudu u Zagrebu osuđen na zatvorsku kaznu od 20 godina. Kaznu nažalost nije odslužio, nego je razmijenjen kao ratni zarobljenik, te kao takav slobodno živi na teritoriju Republike Srbije. Da tragedija bude tim veća, dotični Vojkan Živković pojavljuje se u Hrvatskoj kao svjedok optužbe hrvatskog tužiteljstva u suđenju hrvatskim vojnim policajcima iz zatvora u Lori, te u izjavi navodi da se prema njemu nije odnosilo sukladno međunarodnim vojnim pravilima.
Primjer Vojkana Živkovića ostat će vjerojatno zapisan u analima hrvatskoga, a i svjetskog vojnog i civilnog tužiteljstva kao eklatantan primjer nebrige o nacionalnim interesima, jer se Živković u trenutku počinjenja svog zločina kao stranac nalazio na teritoriju međunarodno priznate države u kojoj je vršio likvidacije kao pripadnik paravojne formacije”.
