Lažne svjedoke predložili su  tužiteljica  kojoj bi Hrvatska zauvijek trebala zatvoriti vrata-Carla  del Ponte i tadašnji državni odvjetnik Mladen Bajić.

Prema Ademiju, na Županijskom sudu Zagrebu, protiv njega su lažno svjedočili: general Mladen Markač,  ministar Ivan Jarnjak,  admiral Davor Domazet – Lošo, general Mate Laušić, general Franjo Primorac, general Franjo Tomičić, general Mirko Norac, general dr. Kornelije Brkić…Lažni  svjedoci s činom brigadira bili su: brigadir Zvonko  Brajković, brigadir Stanislav Linić, brigadir Svetko Šarc

Napisao: Mladen Pavković/Tjedno.hr

General Hrvatske vojske Rahim Ademi (r. 1954.), koji je među ostalim obnašao dužnost i  zapovjednika 126. brigade HV i brojne druge ratne dužnosti, i koji je  prošao gotovo sva ratišta, i  odlikovan visokim državnim odličjima, objavio je knjigu „Samo istina- ratni dnevnik generala Hrvatske vojske“ (Večernji list, 2021.).

Knjiga je u kratkom roku već doživjela dva izdanja.

Međutim, osvrta, a poglavito kritika – nema. Kao da su „svi“ zašutjeli, kao da se sve to što je, na nešto manje od 500 stranica, objavio  general pobjedničke vojske „nikoga“ ne tiče.

Natrag u Hrvatsku

Ademi je pisao o svom ratnom putu, stvaranju hrvatske države, ali i o nedaćama koje su ga zadesile, kad se nakon Domovinskoga rata i pred sudovima morao braniti od teških optužbi nekih svojih suboraca.

Trebao je i morao, kaže, odgovarati i pred Haaškim sudom. U Haag je, kao jedini od hrvatskih optuženika, otišao u časničkoj odori.(sic!) Obranu mu je platio  Haaški sud. a dok je bio u pritvoru jedini mu je materijalno pomagao general Ljubo Ćesić Rojs, koji je od prvog dana bio uvjeren u nevinost svog prijatelja i ratnog suborca.

Kad su u Haagu vidjeli da mu nemaju za što suditi, da je manje-više sve namješteno, poslali su ga natrag u Hrvatsku, ali ovdje kao da su to jedva  dočekali, pa umjesto da ga puste oni su mu tu, u državi koju je stvarao i za koju se borio nastavili suditi, kao zadnjem kriminalcu.

Ako se sagledavaju i neke druge optužbe i presude za pojedine hrvatske ratne Junake – ništa neobično.

Ademi piše kako je vodio pravne bitke protiv teških i namještenih optužbi od prijašnjih ministara obrane (Rončevića, Vukelića), a onaj koji ga je želio vidjeti „onkraj brave“ bio je i Stjepan Mesić.

Lažni svjedoci

Nu, Ademi se posebno osvrće i na lažne svjedoke, koji su mu također zagorčili život, a koji su po njemu bili i pripremani da ga unište, i to nakon svega što je učinio za hrvatsku Domovinu, pa se  stoga  dobro zadržati na tom poglavlju i upitati sve njih – zašto se ne javljaju, zašto javno nikada nisu osporili tvrdnje ovog generala, kad je sve objavljeno – crno na bijelom?

A lažne svjedoke predložili su  tužiteljica  kojoj bi Hrvatska zauvijek trebala zatvoriti vrata-Carla  del Ponte i tadašnji državni odvjetnik Mladen Bajić.

Ademi ističe da će spomenuti samo one  s visokim vojnim činovima generala i brigadira, a da one s nižima kojih je bilo kao „graha“ ne će ni spomenuti.

Dakle, prema Ademiju, na Županijskom sudu Zagrebu, protiv njega su lažno svjedočili: general Mladen Markač,  ministar Ivan Jarnjak,  admiral Davor Domazet – Lošo, general Mate Laušić, general Franjo Primorac, general Franjo Tomičić, general Mirko Norac, general dr. Kornelije Brkić…Lažni  svjedoci s činom brigadira bili su: brigadir Zvonko  Brajković, brigadir Stanislav Linić, brigadir Svetko Šarc.

„Svi oni bili su lažni svjedoci koji su podržavali tezu haškog tužiteljstva i našeg pravosuđa. A najgori i najveći lažov bio je general Mladen Markač, koji je na sudu u Zagrebu govorio najbizarnije laži zbog čega sam mu u lice rekao da laže.“ – piše Ademi (str. 47.)

Zatim ističe daje bilo i čestitih visokih časnika koji su govorili istinu, a da su među njima bili: general Franjo Feldi, general Ivan Tolj, general  Ante Gucić, general Željko Sačić, general Izidor Češnjaj, brigadir Mladen Šerić, brigadir Zlatko Rogulj, brigadir Zdravko Vladanović, brigadir Milan Kosović i drugi.

Ademi u knjizi i na drugim mjestima posebno tereti Mladena Markača, o kojem očito ni najmanje nema mišljenje kakvo je o njemu stvoreno u javnosti nakon oslobađajuće presude u Haagu, dok za generala Antu Gotovinu ima samo najljepše riječi.

I što sad? Ademi je dobio sve sudske bitke i objavio „samo istinu“. Očekivali smo i očekujemo da će se javiti prozvani hrvatski časnici, da će objasniti zbog čega su navodno lagali i zbog čega su željeli nevinog suborca strpati na robiju. A što će tek biti kad će navedeni sporni sudski iskazi u cijelosti biti dostupni javnosti…?!

Kad su neki branitelji oslobođeni (Purda) i general Čermak, hrvatska Vlada je po njih poslala i zrakoplov. A kad je oslobođen Ademi, nisu mu ni čestitali!

E, sad se postavlja i pitanje: ako je general Rahim Ademi tako prošao, onda nije ni čudno što je većina hrvatskih branitelja „morala“ biti osuđena i bačena u blato, osobito ako  su ih tužili razni bajići i slični!

Srpske ratne zločince i dalje sude u odsutnosti, a  optužene hrvatske branitelje gaze gdje god stignu! Dokle? T

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije Portala Dnevnih Novosti