Zagreb potresla kontroverzna zastava: Tko stoji iza jugo-plakata koji je uzburkao javnost?

U jeku predizborne kampanje za lokalne izbore u Zagrebu, jedan plakat izazvao je snažnu reakciju građana i medija. Na plakatu, koji se iznenada pojavio na više gradskih lokacija, prikazana je jugoslavenska zastava u duginim bojama uz poruke "Rasturili su!" i "Graditi! Ne rasturati". Ovaj potez mnogi su protumačili kao provokaciju, a nagađanja o njegovom autoru brzo su preplavila javni prostor.

Iz Grada Zagreba poručili su kako ne znaju tko stoji iza plakata te su na upite medija uzvratili protupitanjem: „Gdje se nalazi spomenuti plakat?“. Takva reakcija dodatno je potaknula špekulacije da iza svega ne stoji platforma Možemo!, već netko od protukandidata aktualnog gradonačelnika Tomislava Tomaševića.

Neki mediji u priču su uključili i HDZ-ovog kandidata Mislava Hermana, iako potvrda s njihove strane još nije stigla. Plakat je postao lokalni politički misterij – simbol nepoznatog autora, lokalnog PR "fantoma" čiji identitet zasad ostaje skriven.

Povijesni kontekst koji ne smijemo zaboraviti

Ono što dodatno izaziva nelagodu kod brojnih Zagrepčana jest činjenica da simboli prikazani na plakatu – jugoslavenska zastava i crvena zvijezda petokraka – ne predstavljaju samo ideološku provokaciju, već za mnoge nose i bolno sjećanje na stvarne oružane napade na glavni grad Hrvatske. Zagreb je dva puta bio raketiran, oba puta s političkom i vojnom simbolikom bivše Jugoslavije.

Prvi put 7. listopada 1991. godine, kada su zrakoplovi JNA raketirali Banske dvore, ciljajući tadašnjeg predsjednika dr. Franju Tuđmana. Raketiranje je izvršeno neposredno nakon što je Hrvatska proglasila neovisnost, a napad je imao jasan cilj – ubojstvo vrhovnog zapovjednika i političkog vrha Hrvatske.

Drugi put dogodilo se 2. i 3. svibnja 1995. godine, u osvetničkom činu pobunjenih Srba iz tzv. Krajine nakon uspješne oslobodilačke akcije "Bljesak". Tada je Zagreb raketiran kasetnim bombama, koje su pale po bolnicama, školama, tramvajskim stajalištima i drugim civilnim ciljevima. Poginulo je sedam civila, a više od 200 ljudi je ranjeno.

U oba slučaja, mete su bili civili i državni vrh, a simbol pod kojim su izvršeni ti napadi – jugoslavenska zastava sa zvezdom petokrakom – duboko je urezan u kolektivno pamćenje hrvatskog naroda. Upravo zato mnogi smatraju da korištenje tih simbola u političke svrhe u Zagrebu, gradu koji nikada nije bio formalno bojište, predstavlja uvredu žrtvama i ismijavanje povijesne istine.

Stručnjaci: “Katastrofa na više razina”

Komunikacijska stručnjakinja Ankica Mamić, komentirajući ovaj potez za portal Direktno, nije štedjela riječi. “Iz puno razloga mislim da je to katastrofa. Vraćanje Hrvatske na podjele ‘ustaše i partizani’ i Jugoslaviju potpuno je besmisleno”, kazala je.

Mamić ističe da je uvođenje ideoloških tema u lokalnu kampanju promašeno i štetno jer ne nudi nikakva konkretna rješenja za probleme građana. “Takve teme trebaju ostati povjesničarima. Lokalna kampanja mora se baviti stvarnim pitanjima – odvozem smeća, javnim prijevozom, urbanizmom, digitalizacijom. A ne povijesnim prijeporima”, naglašava.

‘Mladi ne znaju ni što je Jugoslavija – njima to ništa ne znači’

Mamić podsjeća da značajan dio biračkog tijela čine mladi ljudi koji nisu ni živjeli u Jugoslaviji. “Za njih je to ne-tema. Ovakvi potezi samo produbljuju nepovjerenje u politiku i dodatno pasiviziraju birače. Zagađenost javnog prostora politikom postaje sve veća, a kadrovski bazen iz kojeg se biraju političari sve plići.”

Komentirajući moguću odgovornost za ovakav PR potez, Mamić je skeptična. “U Hrvatskoj nitko ne preuzima odgovornost, a kultura isprike gotovo da i ne postoji. Vjerojatno ni autor ovog plakata ne misli da je napravio nešto loše, i to je ono najtragičnije.”

Glavne teme kampanje? Za sad ih – nema

Mamić ističe kako kampanja u Zagrebu zasad djeluje beživotno i bez pravih političkih poruka. “Ne postoji nijedna stranka koja se posebno istaknula. Vidimo tek nekoliko plakata, primjerice Davora Bernardića i Ivice Lovrića, ali pravih poruka i jasne vizije nema.”

Kao dodatni problem navodi činjenicu da gradonačelnik Tomašević još nema ozbiljnog izazivača. “U demokraciji je zdravo imati alternativu, a sad je nema. Čak i oni koji nisu zadovoljni s trenutnim stanjem u Zagrebu vjerojatno će ostati kod kuće jer ih ništa ne motivira da izađu na izbore.”

Za kraj, ostaje otvoreno pitanje – hoće li se politička scena probuditi i hoće li se u utrku uključiti imena koja bi mogla unijeti dinamiku, poput Marije Selak Raspudić, za koju neki analitičari vjeruju da bi mogla biti ozbiljna prijetnja Tomaševiću?

Jedno je sigurno – Zagreb je dobio još jedan politički spektakl, i to onaj čiji scenarist još uvijek nije poznat. No ono što ne smijemo dopustiti jest da se simbolima onih koji su u ratu napadali naš glavni grad pokušava manipulirati javnošću – jer žrtve i istina ne smiju biti zaboravljene.