Ruski Suhoj Su-34, koji se po klasifikaciji NATO-a zove "Fullback" trebao je promijeniti rusko vojno zrakoplovstvo. Dvomotorni, nadzvučni lovac-bombarder s dva sjedala, a riječ je o visoko razvijenoj varijanti borbenog aviona Su-27 sa superiornošću u zraku, obećavao je početak nove ere visokotehnološkog, preciznog bombardiranja.

Srušeni ruski bombarder Suhoj

Foto: screenshot twitter

No, umjesto toga u ratu u Ukrajini su se pokazali kako laka meta ukrajinskoj protuzračnoj obrani, a i jučer je objavljen novi video rušenja ovog moćnog ruskog lovca. Zašto je tome tako analizira stručnjak Forbesa, koji objašnjava da je problem u tome što su Suhoji doletjeli u Ukrajinu noseći staru vrstu naoružanja. Nedostatak precizno vođenog streljiva — da ne spominjemo rusku doktrinu koja zrakoplove u suštini zamišlja kao leteće topništvo — prisililo je ratne zrakoplove vrijedne 50 milijuna dolara da lete nisko kroz najgušću ukrajinsku protuzračnu obranu, kako bi, imali šansu precizno izvršiti bombardiranje.

To znači da posade zapravo moraju vidjeti tlo kako bi postigle bilo kakav stupanj točnosti. Moraju se spustiti ispod oblaka, gdje ih ukrajinski projektili brzo mogu naći. Kao rezultat toga, navodi Forbes, Suhoji padaju s neba u tolikoj mjeri da su zapovjednici ruskih zračnih snaga sigurno zaprepašteni. Njihovi najnoviji avioni, naime doživljavaju istu sudbinu kao i oni najstariji.

Neovisni analitičari potvrdili su uništenje četiri Su-34 u Ukrajini. Ukrajinci tvrde kako su uhvatili najmanje jednog pilota Suhoja, Aleksandra Krasnojarceva.

„Ako su četiri gubitka Su-34 vidljiva na fotografijama i video zapisima s prve crte bojišnice, možete sa sigurnošću pretpostaviti da su se dogodili i mnogi dugi gubitci koji nisu dokumentirani, navodi analitičar. Smatra kako zrakoplovi postaju plijen projektila kratkog dometa koji su vjerojatno infracrveno vođeni.

Rusko zrakoplovstvo naručilo je svoju prvu seriju od 32 Su-34 još 2008. godine. Druga serija od 92 zrakoplova uslijedila je 2012. Ovaj moderni ruski lovac ima mini kuhinju, krevet za članove posade, pa čak i toalet, dok se njegova "velika braća" Tu-95 i Il-76 moraju zadovoljiti običnom 'kantom'.

Zrakoplov Su-34 u ruskoj vojsci je dobio nadimke "pače" i "kljunaš" zbog toga što ima spljošten kljun. Može pogoditi ciljeve udaljene i do 600 milja, noseći 12 tona bombi i projektila, uključujući rakete zrak-zrak.

Plan je, cijelo vrijeme, bio da Su-34 zamijeni starinski Su-24 iz 1970-ih, od kojih je oko 70 ostalo u upotrebi.

Mlaznjak od 22 tone naoružan je topom od 30 milimetara, a također se može pohvaliti višenamjenskim radarom i paketom za elektroničke protumjere Khibiny.

U teoriji, Su-34 je kompatibilan s nizom precizno vođenih projektila i bombi, čineći ovaj tip zrakoplova otprilike analognim Boeingu F-15E, lovačkom bombarderu američkog ratnog zrakoplovstva.

No, Amerikanci svake godine kupuju tisuće satelitskih, laserskih i infracrvenih navođenih projektila i bombi, često treniraju s njima i koriste ih u borbi gotovo isključujući nenavođeno oružje, dok su Rusi gotovo prestali kupovati vođeno streljivo prije mnogo godina zbog njihove visoke cijene, a nakon 2014., i zbog sankcija.

Dakle, iako Su-34 može nositi navođeno streljivo, on, kao i većina drugih taktički ratnih zrakoplova u ruskoj službi, to zapravo nikada ne čini.

U ruskoj doktrini, zrakoplovi su produžeci kopnenih snaga. Oni su topništvo u zraku: nefleksibilna vozila za isporuku ogromne vatrene moći. Rusi ne favoriziraju precizno streljivo jer ne favoriziraju preciznost. Stručnjaci smatraju kako će se, ako nastave koristiti takvu doktrinu, posade Suhoja i dalje suočavati s ekstremnom opasnošću leteći nad Ukrajinom te zaključuju da je Su-34 novi borbeni zrakoplov čije su posade prepuštene na milost i nemilost starom oružju.