SA HRVATSKE BOJIŠNICE RAVNO U TALIJANSKI PARLAMENT! Strani dragovoljac postao vrlo uspješan političar
Fotografija snimljena u Pakracu koja je objavljena na stranici Zahvala stranim dragovoljcima Domovinskog rata, djeluje kao još samo jedna od brojnih ratnih fotografija u nizu.
No, na njoj se uz Francuza Renea Dutruela (zelena beretka) i Željka Keskića u pozadini, nalazi i talijanski strani dragovoljac Aldo di Biagio (crvena beretka), čija je priča i više nego zanimljiva.
Aldo di Biagio je 1993. godine za vrijeme VRO “Maslenica” bio pripadnik 7. domobranske pukovnije Zadar u interventnoj skupini 1. bojne, a na inicijativu Predsjednice Republike Hrvatske odlikovan je Ordenom hercega Trpimira s ovratnikom i Danicom. Danas živi u Rimu, no slabo je poznato da se nakon rata u svojoj zemlji politički aktivirao i postao sjajan parlamentarac.
Tijekom rata u Hrvatskoj stupio je u Zbor narodne garde 1991. godine i borio se u istočnoj Slavoniji. Nakon rata živio je u Zagrebu, rodnom gradu svoje supruge.
Od 2001. do 2005. obnašao je dužnost voditelja Ureda za međunarodne odnose u ime tadašnjeg ministra poljoprivrede i šumarstva Giannija Alemanna te obnašao dužnost savjetnika ministra za industrijske i poduzetničke odnose, za razvoj i promicanje talijanskog jezika.
Na političkim izborima 2008. bio je kandidat na listi Naroda slobode, u kvoti Nacionalnog saveza, u inozemnoj izbornoj jedinici – Europa i izabran je za zamjenika.
Dana 30. srpnja 2010. napustio je PDL kako bi se zajedno s 33 zastupnika pridružio autonomnoj skupini Finiano Futuro e Libertà per Italia.
Na političkim izborima 2013. bio je kandidat na listi Monti Con Monti za Italiju u udjelu FLI, u inozemnoj izbornoj jedinici – Europa i izabran je za senatora. Zajedno s Benedettom Della Vedovom, jedan je od dva senatora FLI-ja koji se upisao u grupu Građanski izbor. Dana 10. prosinca 2013. pridružio se grupi “Per l’Italia”, čiji je zamjenik voditelja grupe.
U veljači 2017. pridružio se novorođenom centrističkom pokretu Centrists for Europe, nastalom nakon raskola UDC -a u kojem su sudjelovali Pier Ferdinando Casini i Gianpiero D’Alia.
