Agencija za odgoj i obrazovanje od 03. do 05. srpnja u Karlovcu organizira državni stručni skup “Srbi u Drugom svjetskom ratu”, na kojem će (između ostalih), izlagati Snežana Šević, učiteljica iz Borova. Tema koju će obrađivati Šević nazvana je “Ratne staze i bogaze Krajišnika i Ličana u Ćopićevoj prozi.”

Prema pravilniku o napredovanju propisanom od Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, Snežana Šević stekla je zvanje učitelj-mentor. Također, koautor je udžbenika srpskog jezika od prvog do osmog razreda koji koriste sve osnovne škole u kojima se provodi nastava po modelu A i C, zbog čega je SDSS na svojim stranicama objavio njezine uspjehe.

Ministar Fuchs nagradio učiteljicu koja je napisala knjigu mržnje prema Hrvatima

Dana 5. listopada 2022. godine, povodom Dana učitelja, Snežana Šević dobila je nagradu koju Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske dodjeljuje najboljim prosvjetnim djelatnicima. 

No, doznajemo kako se ova učiteljica svojedobno vrlo intenzivno bavila Domovinskim ratom, pa je tako 1996. godine izdala knjigu “Putevi nezaborava” koju je posvetila, po njenim riječima “poginulim borcima”. Ne, nije riječ o poginulim hrvatskim braniteljima niti redarstvenicima pobijenim u borovu Selu, već je riječ o knjizi napisanoj u spomen na srpske pobunjenike iz tog područja. Za pretpostaviti je da Ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs nje pročitao ovo štivo, jer bi bilo teško za vjerovati da je nagradu za najboljeg prosvjetnog djelatnika otišla u ruke osobe koja je napisala slijedeće:

“Srbi su morali da unište sotonu”

“2. maja 1991. hteli su u Borovu Selu izvesiti šahovnicu. U selu, gde su dve-tri kuće hrvatske, izvesiti šahovnicu, simbol srama i užasa, bilo je ravno samoubistvu. I, Hrvati su izvršili samoubistvo…”, ističe nagrađena učiteljica u predgovoru svoje knjige, pa nastavlja:

“Ustaše se uplašiše borbe prsa u prsa jer samo njih deset mogu da kolju jednog Srbina. Zbog toga se okrenuše Vukovaru… Tu su ‘hrabri domoljubi’ vadili decu iz majčinih utroba, nizali lančić od dečjih prstića, silovali srpske žene i devojke, odsecali glave, vadili oči, spaljivali ljude i radili sve ono što samo bolesni um može da smisli. Srbi su morali da unište sotonu…”, zaključuje učiteljica koja Hrvate naziva sotonom, iste one koji je sada nagrađuju i pozivaju na stručne skupove.

Ovako razmišlja učiteljica koja danas predaje u Borovu

“Političke prilike uoči ovog građanskog rata, dolaskom HDZ-a na vlast, razvijale su se ogromnom brzinom. A sve je počelo mnogo godina pre, kad Srbi, opijeni parolama bratstva i jedinstva, postaše slepi i gluvi na sve političke mućke i zavrzlame. Odrekli su se mnogo čega da bi drugima udovoljili i pokazali im svoju čistu i neiskvarenu, a vekovima ranjavanu dušu. Za ovo vreme, drugi su u potaji, kako samo kukavice umeju, kovali planove i čekali. Podmuklo čekali da Srba nestane. Jugoslavija im je postala tesna. Prvo se odcepila ‘dežela’ Slovenija, a Hrvati koji su se oduvek skrivali iza tuđih leđa, jedva su to dočekali. Organizirali su ‘demokratske’ izbore, izabrali Tuđmana (čije ime samo govori da je tuđi čovek, stranac) i proglasili Srbe manjinom. … Hrvati su svuda vešali svoje šahovnice i promovisali svoje ustaške ideje. Srbi to prihvatiti nisu mogli…”