SARAJLIJE GA ZVALE ‘TUNEL KOJEG NEMA’! Skrivali ga od Srba kao zmija noge. Mladić je ipak za njega doznao…

PODZEMLJEM DO HRANE

Otprilike u ovo doba 1993. godine, započeto je sa kopanjem prilaznog tunela Butmir koji je brojnim Sarajlijama spasio živote. Radove je započelo osam pripadnika civilne zaštite sa Dobrinje, a zbog nemogućih ratnih uvjeta, radilo se tri do četiri sata dnevno, pa su radovi tekli vrlo sporo.

Nepovoljni vremenski uvjeti, nedostatak alata i ljudstva, granatiranje Sarajeva, i slični problemi koji su pratili radove nisu ulijevali optimizam u ljude. U to vrijeme malo je ljudi uopće vjerovalo u mogućnost izgradnje tunela u uvjetima kakvi su postojali. Budući da je bilo planirano da radovi na izgradnji započnu sa dvije strane da bi se skratilo samo vrijeme izgradnje, odlučeno je da se napravi organizacija i sa Butmira.

“Tunel kojeg nema”

Sarajevski ratni tunel je naziv za tunel koji je napravljen tijekom opsade Sarajeva u srpnju 1993. godine. Tunel je iskopan ispod aerodromske piste i povezivao je dva teritorija koje je držala ARBIH (Dobrinju i Butmir) pa se tako i tunel zvao “Tunel D-B”. Tunel je dug oko 720 metara, a visok oko 1,5 m dok je na nekim dijelovima bio visok i do 1,8 m. 

Obzirom da je bio najstroža tajna Sarajeva jer su pomoću tunela u Sarajevo stizali hrana, oružje, cigarete i slično,  u službenim razgovorima ARBIH i UN vodio pod se imenom “Tunel kojeg nema”.

Srbi ga htjeli potopiti

Tijekom 1994. tunelom su postavljene male šine po kojima su išla mala kolica, no iste je godine za spasonosni tunel saznala vojska Republike Srpske, pa je Ratko Mladić kontaktirao aerodrom koji je tada bio u rukama UN-a, te tražio da se tunel sruši i zatvori. Potom je VRS pokušala kopanjem drugog tunela i preusmjeravanjem rijeke Željeznice potopiti tunel i tako ga onesposobiti, međutim ta im namjera nije uspjela.

Do izgradnje ovog tunela, više od 800 ljudi izgubilo je život na prostoru aerodromskog kompleksa. To je bila posljedica pretrča­vanja aerodromske piste, zbog potrebe za osnovnim životnim namirnicama, koje su se mogle nabaviti na slobodnim dijelovima u Butmiru i Hrasnici. Srpska paravojna jedinica locirana u neposrednoj blizini aerodroma nemilosrdno je pucala na svaku civilnu osobu koja je iz nužde pokušavala preći na drugu stranu aerodroma.