Među brojnim herojskim imenima koja su u travnju 1992. godine dali život za Hrvatsku, ispod radara prošlo je ime Josipa Szarvaša – Gige, 16-godišnjaka koji je zbog svoje dobi postao jedan od najmlađih poginulih dragovoljaca Domovinskog rata.

Josip je rođen 1976. u Pakracu, no kao dijete rastavljenih roditelja dio djetinjstva proveo je s djedom Josipom i bakom Ivkom u Filipovcu kraj Lipika u kojem je išao u osnovno školu. Kao i većina dječaka te dobi, igrao je nogomet i košarku, vozio motocikl, odlazio na ribolov, a započeli su i izlasci. Tek što je završio prvi razred srednje tekstilne škole u Pakracu, dolaskom ljetnih praznika sva ta uživanja stavljena su na čekanje jer upravo tog ljeta – započeo je rat.

“Vojnik koji se ničega nije bojao”

Od kolovoza 1991. Josip se dragovoljno priključio Zboru narodne garde, a od osnivanja 76. samostalne bojne bio je u sastavu njezine 1. satnije koja se borila na potezu Filipovac – Lipik – Dobrovac. U počecima rata boravio je na stražama pod zapovjedništvom Franje Sarvaša, a prva ratna iskustva stekao je u razmjeni vatre s neprijateljem iz Japage i Šeovice. Strašno ga je pogodila pogibija zapovjednika i strica Franje Sarvaša 12. listopada 1991. kada je neprijatelj zauzeo južni dio Lipika. Josip je nakon toga pod zapovjedništvom Blaška Skendera držao sa suborcima liniju fronte od Pakraca do Kukunjevca. Na položajima se volio šaliti i zabavljati, a svoje je suborce često razveseljavao u teškim danima rata. “Gige”, kako su ga zvali, suborci se danas sjećaju kao hrabrog vojnika koji se ničeg nije bojao.

Poginuo sa 16 godina

Kako je s neprijateljskih položaja neprestano ugrožavana sigurnost položaja “ciglana” kod Filipovca, 3. travnja 1992. organizirana je akcija uništavanja neprijateljskog punkta. U akciji su, navodi stranica Domovinski rat, sudjelovali zapovjednik voda Ivica Marinković, Stipo Barač i Josip Szarvaš. Uvidjevši da ne mogu oružjem koje su posjedovali uništiti dobro utvrđen neprijateljski položaj odlučili su se vratiti. Prilikom povratka neprijatelj ih je opazio. Otvorio je vatru iz minobacača i protuzrakoplovne strojnice. Prva mina ih je promašila, no druga je teško ranila Barača i Szarvaša. Teško ranjenog Josipa sanitet je prevezao u privremenu vojnu ambulantu u Pakrac no nije mu bilo spasa, izgubio je previše krvi i od posljedica ranjavanja preminuo. U trenutku pogibije Josip Szarvaš imao je tek 16 godina i jedan je od najmlađih poginulih hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu.