SPOMENICI OSTALI, A KOSTI PREBAĆENE U SRBIJU

Također nitko ne postavlja pitanje o zločinima koji su se dogodili od strane okupatora u Vukovarsko-srijemskoj i Šibensko-kninskoj županiji, kad su od 1991., pa do 1995., a i kasnije,  tamo vladali srpski i ini četnici?

Da bi prikrili sva ta zla, pojedini Srbi i pojedini mediji neprestano okreću ploču i tjeraju vodu na svoj mlin, kako bi se što više govorilo o jednom pozdravu, a što manje o onima koji su Hrvatsku i Hrvate željeli baciti na koljena

Napisao: Mladen Pavković

Svako malo i dalje se postavlja pitanje: kad će se zabraniti pozdrav HOS-ovaca iz Domovinskoga rata – Za dom spremni!?

Međutim, gotovo više nitko ne postavlja pitanje: a kad će se odstraniti spomenici srpskim okupatorima, kojih najviše ima diljem Vukovarsko-srijemske županije?

Svojedobno je i predsjednik RH Zoran Milanović skrenuo pažnju na četnički spomenik ratnom zločincu Vukašinu Šoškočaninu, koji se nalazi na mjesnom groblju u Borovu selu, a na kojem uz ostalo piše da je „narodni junak“!

Srpski osloboditelji

Također malo tko postavlja pitanje: a kad će se maknuti gotovo iz centra Vukovara srpsko vojno groblje „Aleja“, (na slici), podignuto u čast srpskoj vojsci Krajine, gdje se nalaze i spomenici osuđenim ratnim zločincima, sudionicima zvjerskih zločina nad pripadnicima hrvatskih vojnih i policijskih postrojbi?

Pored toga, u ovoj se županiji može naići i na niz drugih spomenika „srpskim osloboditeljima“, a koje nitko ne dira.

U Republici Srbiji, koja je uz zločinačku JNA i Crnu Goru, bila agresor na Republiku Hrvatsku, (a još manje u Republici Srpskoj), ne možete naći  spomenik ili spomen obilježje čak ni jednom Srbinu koji je ubijen za slobodu Hrvatske, a znamo da je u Domovinskome ratu i nekoliko tisuća Srba  bilo na strani slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države.

Također nitko ne postavlja pitanje o zločinima koji su se dogodili od strane okupatora u Vukovarsko-srijemskoj i Šibensko-kninskoj županiji, kad su od 1991., pa do 1995., a i kasnije,  tamo vladali srpski i ini četnici?

Da bi prikrili sva ta zla, pojedini Srbi i pojedini mediji neprestano okreću ploču i tjeraju vodu na svoj mlin, kako bi se što više govorilo o jednom pozdravu, a što manje o onima koji su Hrvatsku i Hrvate željeli baciti na koljena.

Na mjestima gdje se još danas nalaze srpski, četnički spomenici navodno da su već odavno tamošnja grobna mjesta ispražnjena, tj. da su tijela okupatora prebačena u Srbiju, što za čudo nitko ne istražuje!?

Sramotno, ali je tako. Dokle?

Filmovi Jakova Sedlara

U Hrvatskoj ne postoji filmski i ini redatelj kao što je Jakov Sedlar. Godišnje snimi i pet-šest, pa i više dokumentarnih filmova, tako da ga  nitko i ne pita o broju, jer vjerojatno ni sam ne zna koliko ih je snimio od 1980., pa do danas. Uz to, autor je i nekoliko izvrsnih igranih filmova (Gospa, Četverored…) te brojnih kazališnih predstava.

Međutim, u Hrvatskoj ne postoji umjetnik koji je toliko osporavan. Tzv. ekstremno lijevi kritičari i kritizeri ne mogu prije svega smisliti njegove filmove jer  ne štedi sva zla komunista i komunjara, što se zalaže za povijesnu istinu, što javno i otvoreno ukazuje na medijske ništarije, što ne dozvoljava da se prešućuje, gazi i marginalizira sve što hrvatski diše.

Oni koji ga uzdižu, a takvih sigurno ima daleko više od njegovih protivnika, ne mogu „doći do izražaja“, jer u Hrvatskoj su manje-više gotovo „svi“ tzv. nacionalni mediji (svaka čast iznimkama) u okrilju bivših komunista ili Jugoslavena. Dobro je da  postoje pojedini portali, jer da još njih nema za ovu se državu i ne bi znalo da u njoj žive Hrvati!

Nu, prava je kulturna sramota da se baš ni jedan Sedlarov film ne prikazuje na Hrvatskoj radioteleviziji (HRT), iako su većina njegovih scenarista ljudi poput Aralice, Škrabe ili Hitreca.

Pored toga, njegovi filmovi se prikazuju (s velikim uspjehom!) diljem svijeta, ali o tome rijetko imamo prigode čitati u našim medijima.

Od svih hrvatskih filmskih umjetnika, Sedlar je snimio i najviše filmova vezanih uz hrvatski obrambeni Domovinski rat. Osim tog „rekorda“ ima još jedan- nitko u našoj zemlji od državnih i inih ustanova  nije dobio manje financijskih sredstava od njega!

Zavist, jal i zloba njegov je suputnik!

Još ove godine, nadamo se, imat ćemo prigode vidjeti također jedno njegovo remek-djelo: dokumentarni film o razgovorima bl. Alojzija Stepinca i komunističkog diktatora Josipa Broza Tita (Hrvatski domoljub Anton Kikaš o tome priprema i knjigu!).

Kad sam svojedobno Sedlara predložio za nagradu Grada Zagreba, koju je srećom i dobio (2017.), bili su veliki protesti „mladih partizana“, a kad ga pitam kako podnosi sve te gadosti uvijek odgovori jedno te isto: „Tko ih j..e“, idemo dalje!“.

O ovom velikom hrvatskom umjetniku objavio sam i monografiju (2013.), koju smo promovirali u zagrebačkom HNK (među ostalim i u društvu i izvrsnim kritikama redatelja Georgija Para!), a uskoro nadam se da ćemo prirediti i knjigu s naslovom „Treba li spaliti Jakova Sedlara?“

Ako ga se ne zaustavi taj će nas (da se malo našalimo) obdariti s još niz dobrih filmova, kazališnih i inih predstava, pa je stoga red da mu netko „odozgora“ kaže „dosta“.

Dakle, pitanje svih pitanja je: zašto na HRT-u, (koji ima 4 programa!) ne gledamo filmove Jakova Sedlara, odnosno jel možebitno i to netko zabranio, kao i njegova gostovanja u gledanijim emisijama? T