ZOVU JE 'MILJEVAČKA OLUJA"

Na današnji dan Hrvatske su snage u zaleđu Šibenika uspješno provele akciju Miljevci ’92. započetu 21. lipnja 1992., a kojom je oslobođeno sedam sela na području Miljevačkog platoa. Time je postignuta veća sigurnost Šibenika i njegove okolice te je uspostavljena povoljnija crta bojišta za nastavak napredovanja prema Drnišu i Kninu u VRO Oluja

Na okupiranom području Miljevačkog platoa na kojem su živjeli isključivo Hrvati, okupator je svakodnevno maltretirao preostalo stanovništvo. Domovi su im minirani i spaljivani, a sa tih pozicija vršeni su topnički napadi na Šibenik i Skradin…

Akciji koja se još naziva “Miljevačka oluja” prethodila je akcija oslobađanja Nos Kalika (02. ožujka 1992.) koju je izvela 2. satnija 4. bojne 113. brigade HV-a, nakon čega je uslijedila srpska odmazda. Agresor je ubio četvoro Miljevčana, dvadesetak ih je odveo u Kninski zatvor i uništavao domove Miljevčana pa je stanje postalo neizdržljivo. Upravo to bio je glavni povod za akciju Miljevci ’92.

Neprekidna dvodnevna borba

Operacija je pripremljena u tajnosti i izvedena munjevito pri čemu je Hrvatska vojska oslobodila Miljevački plato, odnosno 150 km u općini Drniš. Glavne snage za napad činile su dijelovi 113. brigada  i dijelovi 142 brigade, ukupno 520 vojnika. 

Zapovjednik akcije bio je zapovjednik 4. bojne 113. brigade HV-a pukovnik Kruno Mazalin, a zapovijed za izvođenje akcije potpisao je zapovjednik 142. brigade pukovnik Luka Vujić.

Napad je počeo iz tri smjera, bez topničke pripreme, s ciljem da se iznenadi neprijatelj, što je i uspjelo. Neprijatelj je krenuo tenkovima iz vojarne Trbounje, ali nakon što je uništen prvi tenk, ostali su se vratili u vojarnu. Borbe su trajale cijeli dan 21. lipnja do jutra 22. lipnja 1992. godine.

Akcija koju Srbija prezire

Agresoru su naneseni znatni gubitci u ljudstvu i tehnici: 60 poginulih, uništena 3 tenka, 2 oklopna transportere, 4 kamiona, zarobljeno 18 vojnika, 1 tenk, 2 oklopna transportera, 6 haubica 150 mm, 17 motornih vozila, 4 topa ZIS-a, 2 minobacača 120 mm, 5 netrzajnih topova, 2 OULK 9 K11 i veća količina streljiva. Zbog ovih velikih gubitaka i teškog poraza, u Srbiji se ova operacija obilježava parastosima za poginule teritorijalce i nerijetko spominje u kontekstu počinjenja ratnih zločina, pa je tamo na lošijem glasu od Oluje.

U akciji je poginulo 6 hrvatskih branitelja a dvojica su kasnije podlegli ozljedama: Ivica Goreta, Petar Sedlar, Milan Novaković, Ivica Barišić, Mate Pućo, Nikola Cigić, Ante Škopljanac i Halid Kopić.