Srbi znaju, a šute, o nestalim Hrvatima

Još se ništa ne zna o sudbini  1744 osoba, vojnika i civila, nestalih u hrvatskom, obrambenom Domovinskome ratu. Međutim, oni nisu nestali, oni su ubijeni, kao primjerice dr. Ivan Šreter, od strane agresora, Srba, Crnogoraca, zločinačke JNA te domaćih izdajica. Na taj veliki problem većina hrvatskih medija obično skreće pozornost (skromno) tek na Međunarodni dan nestalih osoba koji se svake godine obilježava 30. kolovoza. Tog se dana prisjećamo svih osoba koje se smatraju nestalima bez obzira jesu li nestale u vihoru ratnih zbivanja, ili na neke druge načine. O onima koji su nestali, odnosno ubijeni u vrijeme proteklog rata, najviše znaju Srbi, koji su bili agresori na Republiku Hrvatsku, i koji sigurno znaju ključ rješenja ove krize, ali šute, ne žele otkriti podatke, iako se od njih često može čuti kako su spremni pomoći. To je prigodom službenog posjeta Hrvatskoj, 2018., izjavio i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Tada je velikodušno donio podatke i o tri nestale osobe u Domovinskom ratu. Vrlo brzo se pokazalo da nas je opet prevario (izigrao), jer su se te informacije odnosile na osobe koje su već pronađene! Nitko se, nažalost, tada nije zapitao: zbog čega prvi čovjek Srbije pravi „budalu“ od ljudi koji se godinama pitaju – gdje su naši najmiliji? Vučić je morao znati da nam donosi lažne podatke, ili pozvati na odgovornost one koji su mu „servirali“ ovakvu „glupost“, a hrvatski državni vrh na čelu s tadašnjom  predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović trebao je uputiti oštru diplomatsku notu (a nije!) za besramno marginaliziranje ovako važne i bolne teme.

Predsjednik Srbije tada je, podsjećamo, još  izjavio kako „nema  ni jednog osobnog razloga da se ne uključi u rješavanje  problema nestalih, i da ga apsolutno ne zanima zaštita onih koji su  devedesetih bili u lancu odgovornosti, a utjecaj možda imaju i danas“. Kazao je također da će se  njegov ured „tjedno baviti pitanjem nestalih“, te da će obitelji  nestalih biti  obaviještene o napretku.

I što se i nakon toga dogodilo, sve do današnjih dana? Ništa!

Činjenica je da Aleksandar Vučić to ne će i ne može riješiti, tim prije jer je i sam sudjelovao u ratu, ali na strani – agresora. Pored toga, to mu ne dozvoljava ni njegov „ratni“ prijatelj i suradnik Vojislav Šešelj, koji sa svojim radikalima, neprestano širi mržnju, poglavito prema Hrvatima. (A tu je još i Sava Štrbac, gradonačelnik Benkovca u vrijeme srpske agresije).

Zanimljivo je i gotovo neobjašnjivo koliko Hrvati imaju strpljenja. Srbi nas neprestano vode „žedne preko Save i Drave“, a mi uglavnom samo klimamo glavom i čekamo da ispune svoja obećanja. Jedan dan im prijetimo da ne će ući u Europsku uniju dok se ne riješi i pitanje nestalih, dok se već drugi  može  čuti da ćemo im pomoći i u tome! 

Srbi koji žive u Hrvatskoj ( zar ne razni pupovci i stanimirovići) sigurno znaju gdje su masovne grobnice iz Domovinskoga rata. Nu, umjesto da s njima hrvatska država prekine svaku suradnju, ona to ne čine, već ih štiti, nagrađuje i daje im priliku da svako malo bez ikakvih sankcija  pljuju i bljuju po Hrvatima i Domovinskome ratu.

Pupovac, primjerice, nikada nije priznao da je Srbija, uz JNA, Crnu Goru i domaće izdajice, bila agresor na Republiku Hrvatsku, niti se založio da se pronađu nestali, odnosno ubijeni.

Hrvatski branitelji i stradalnici iz Domovinskoga rata sve teže podnose laži i obmane koje nam svakodnevno serviraju iz srbijanskog državnog vrha. Neki kažu da se ne trebamo osvrtati što Srbi govore i pišu. To nije istina. Svaku njihovu laž treba oštro demantirati, ali ne na način rekla-kazala. Naime, Srbi kad lažu, kao primjerice o početku Domovinskoga rata, blaženom Alojzije Stepincu, ustaškom logoru Jasenovac ili pak o nestalim i zatočenim Hrvatima to ponavljaju kao „gramofonska ploča“, pa mnogi u svijetu steknu dojam kako oni a ne mi govore istinu, jer naših odgovora na njihove laži i obmane uglavnom  –nema!

Obitelji nestalih s pravom očekuju brže rješavanje problema, o kojem se najviše brine Ministarstvo hrvatskih branitelja.

Međutim, i na Međunarodni dan nestalih osoba u pojedinim tiskovnim i inim medijima više se pažnje posvećuje  „parolama“ koje su osvanule po zidovima  u svezi bosanskog ratnog navodnog dezertera  Miljenka Jergovića nego o svima onima čije se kosti još uvijek traže.

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)