Bajaga ponovno u središtu sukoba: Zašto je neprihvatljiv dijelu branitelja, a gradonačelnik kaže – “Ja to ne pušim”

Najava nastupa Momčila Bajagića Bajage i njegovog benda Instruktori na manifestaciji "Stara jela z Dugog Sela", zakazanoj za 19. rujna, izazvala je burne reakcije u javnosti. Nakon što su koncerti ovog glazbenika već ranije bili otkazani u Sisku i Solinu, sada je i Dugom Selu upućen zahtjev da se isto učini – ovaj put od strane lokalnog ogranka HDZ-a.

Zašto je Bajaga neprihvatljiv za dio branitelja?

Lokalni HDZ u priopćenju navodi da su nastupi Bajage "kontroverzni" zbog njegove povezanosti s glazbenom scenom Srbije tijekom Domovinskog rata, konkretno zbog pjesama i javnih istupa koje dio javnosti interpretira kao podršku "neprijateljskim srbočetničkim snagama".

"Takvi nastupi otvaraju nezacijeljene rane stradalnika Domovinskog rata te vrijeđaju osjećaje branitelja i svih koji su u tom ratu izgubili svoje najbliže. Koncerti izvođača iz države koja je bila agresor na Hrvatsku mogu izazvati nepotrebne podjele i nisu preporučljivi za održavanje u našoj sredini", navodi se u priopćenju HDZ-a.

Drugim riječima, glazba Momčila Bajagića – iako sama po sebi ne sadrži otvorene političke poruke – ostaje za dio braniteljske populacije simbol ratnog neprijateljstva i moralno neprimjerena u javnim prostorima Hrvatske.

Gradonačelnik Panian: “Na mene dezerteri ne utječu”

Gradonačelnik Dugog Sela Nenad Panian, nezavisni političar i bivši HOS-ovac, nije ostao dužan. U svom odgovoru jasno je dao do znanja da koncert ostaje – bez obzira na političke pritiske.

“Ma, naravno da će Bajaga doći u Dugo Selo. Protiv Bajage se bune ratni dezerteri iz HDZ-a, ali na mene dragovoljca Domovinskog rata, starog HOS-ovca, ti ne mogu utjecati. Priče su im za malu djecu. Bio je tu u Dugom Selu i Miroslav Ilić, pa iz HDZ-a nisu ništa rekli. Sada su odjednom veliki Hrvati. Samo – ja to ne pušim.”

Njegove riječi izazvale su dodatnu polarizaciju. Dio građana i branitelja pozdravlja njegovu obranu slobode izražavanja i kulturne raznolikosti, dok drugi upozoravaju da njegov ton vrijeđa istinske hrvatske branitelje koji drugačije gledaju na pitanje Bajaginog nastupa.

Tko je zapravo Nenad Panian?

S obzirom na sumnje koje su se pojavile u dijelu braniteljske zajednice oko njegovog statusa, provjera dostupnih izvora pokazuje da je Panian doista bio dragovoljac Domovinskog rata. Prema službenim podacima na web stranici Grada Dugog Sela, sudjelovao je u ratu 1991./1992. godine u sklopu 53. samostalnog bataljuna u Novskoj, a i sam se više puta javno deklarirao kao bivši pripadnik HOS-a.

Izvor: Grad Dugo Selo – Biografija gradonačelnika

Time su demantirane špekulacije da je svoj ratni put izmislio ili preuveličao, ali ostaje otvoreno pitanje pripadnosti HOS-u.

Branitelji: Problem nije glazba, nego simbolika

Dok Panian naglašava da "glazba nije politika", mnogi branitelji upozoravaju da se ne radi o glazbenim ukusima, nego o simbolici i poštovanju prema onima koji su za Hrvatsku dali živote.

“Neka Panian sluša što želi u svojoj kući, ali gradska pozornica ne smije biti mjesto gdje se slavi netko tko je u Beogradu 1990-ih zabavljao one koji su pucali po nama”, poručuju iz braniteljskih krugova.

Ostaje otvoreno pitanje kako uskladiti pravo na umjetničku slobodu i slobodu kulturnog izražavanja s kolektivnim sjećanjem na bolne trenutke iz hrvatske povijesti.

Koncert Momčila Bajagića u Dugom Selu postao je više od glazbenog pitanja – on je sukob različitih pogleda na prošlost, identitet i pomirenje. Gradonačelnik Panian stoji pri svojoj odluci, pozivajući se na svoje ratno iskustvo, dok branitelji traže više senzibiliteta prema žrtvama rata. Hoće li se koncert održati, zasad ostaje – da. Ali podjela u društvu je ponovno bolno izronila na površinu.

Branitelji godinama protiv glazbenika koji su podizali moral srpskoj vojsci i četnicima

Već više od dva desetljeća, hrvatski branitelji i udruge proizašle iz Domovinskog rata jasno i dosljedno upozoravaju na neprimjerenost nastupa glazbenika koji su tijekom 1990-ih godina sudjelovali u javnim događanjima na području tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, gdje su izravno ili neizravno podizali moral srpskoj vojsci i paravojnim formacijama, uključujući i četničke postrojbe.

Za branitelje, ti izvođači nisu samo glazbenici – oni su simbol jednog vremena u kojem je agresija na Hrvatsku bila brutalna, krvava i sustavno vođena, a kulturna scena Srbije u velikoj je mjeri bila dio propagandne mašinerije koja je pratila tu agresiju.

Mnogi su od tih izvođača u to vrijeme nastupali za vojnike JNA i srpskih paravojnih snaga, na koncertima i manifestacijama koje su bile usmjerene na jačanje borbenog morala agresora, dok su s druge strane hrvatski gradovi gorjeli, a civili i branitelji ginuli.

"Glazba nije nevina kad odjekuje u pozadini granatiranja"

Branitelji ne osporavaju pravo na glazbeni ukus, ali traže minimum poštovanja prema žrtvama, osobito kada se radi o glazbenicima čiji su se hitovi 1991. i 1992. puštali iza linija koje su rušile Vukovar, Petrinju, Škabrnju i Dubrovnik.

Za hrvatske branitelje i obitelji poginulih, ti su koncerti ostali urezani kao psihološka podrška agresiji, bez obzira na to je li konkretni izvođač izgovorio političku poruku ili ne.

Zato su mnogi od njih i danas odlučni – u Hrvatskoj nema mjesta za one koji su 1990-ih bili duhovni “suvozači tenkova”.