N1 se ispričao gledateljima nakon što je njihov novinar Ivan Hrstić u programu uživo na obljetnici u Bogdanovcima Tomislava Merčepa nazvao ratnim herojem.

“Središnje ime, ono koje se najviše spominjalo, ime je Tomislava Merčepa, ratnog heroja, a s druge strane čovjeka izloženog progonu hrvatskog pravosuđa. Jasno je u trenutku kad se snimaju filmovi koji sugeriraju da su Hrvati jednako željeli rat kao i oni koji su stvarno taj rat pokretali, nikome od onih koji su preživjeli do danas, koji nisu pali u tom ratu, nije milo kad se sugerira da su oni htjeli taj rat”, kazao je Hrstić.

Televizija se potom oglasila priopćenjem u kojem je navela da je riječ o profesionalnom propustu te naglasila da Merčep, koji je pravomoćno osuđen za ratni zločin, ne može biti nazivan herojem.

N1: “Isprika, Merčep ne može biti heroj”

“Tomislav Merčep, osuđen za ratni zločin, ne može biti heroj, kako je prikazan u prilogu objavljenom u Pregledu dana u utorak. Izvještavanje N1 televizije sa svakog događaja, bez obzira o čemu se tamo i kako govorilo, u ovom slučaju s obljetnice u Bogdanovcima, mora biti u skladu s profesionalnim standardima i suosjećanjem prema žrtvama zločina. Ispričavamo se gledateljima zbog profesionalnog propusta. N1 će postupati u skladu sa svojim uredničkim smjernicama”, priopćili su s N1 uz ispriku gledateljima i poručku da izvještavanje mora biti u skladu s profesionalnim standardima i uz poštovanje prema žrtvama.

Tomislav Merčep bio je političar i zapovjednik u Domovinskom ratu, a u veljači 2016. godine Vrhovni sud Republike Hrvatske pravomoćno ga je osudio za ratne zločine počinjene pod njegovim zapovjedništvom i to zatvorskom kaznom u trajanju od 7 godina.

Vukovarci ga uistinu smatraju herojem

No, Hrvatskoj je javnosti postao poznat još 1990. godine kada je kao kandidat HDZ-a ušao u gradsku vlast te je obnašao funkciju sekretara narodne obrane. Iz Vukovara u kolovozu 1991. odlazi u Zagreb te je imenovan za savjetnika ministra unutarnjih poslova. Tijekom devedesetih bio je i zastupnik u Županijskom domu Sabora, a 1997. napušta ministarstvo unutarnjih poslova. Tada izlazi iz HDZ-a te osniva Hrvatsku pučku stranku s kojom nije polučio osobit politički uspjeh. Kandidirao se na predsjedničkim izborima 2000. godine i osvojio 0,85 posto glasova, a nije mu pošlo za rukom ni ući u Sabor.

Merčepa tada već prate sumnje za ratne zločine počinjene na Pakračkoj poljani. Uhićen je 2010. godine, a dvije godine poslije započeo je sudski postupak. Nakon izmjene optužnice 2015. osuđen je na pet i pol godina, a Vrhovni sud mu je 2016. poslije povisio kaznu na sedam godina zatvora.

Unatoč presudi za ratni zločin, nemali broj Hrvata, a osobito Vukovaraca, tvrdi da je tijekom rata u tom gradu Merčep je dao cijeloga sebe, te da nije u redu to prešućivati. Svojom aktivnošću, tvrde su brojne braniteljske udruge, spriječio je da Vukovar ne bude srpski grad već sredinom 1991. godine, a svojom odlučnošću i razumnim odlukama kontrolirao je stanje u gradu. Osim toga, upravo on je postrojio prvi nenaoružani odred od 2500 ljudi sa čije je obljetnice novinar N1 i izvještavao.

Srpski novinar: “Bio sam sigurniji kod Merčepa nego kod Hadžića”

Novinar srpske “Borbe” Branislav Gulan cijelu 1991. godinu proveo je u Vukovaru gdje je i upoznao Merčepa za kojega tvrdi da se, osim političke bore, borio i za ekonomsko i sigurnosno stanje. To tvrdi u svojoj knjizi “S obe strane pakla” u kojoj kaže: ” Bilo mi je sigurnije u štabu Tomislava Merčepa negoli u štabu ratnoga zločinca Gorana Hadžića. Tomica je nacionalist, ali nije šovinist. On je odan narodu koji mu je važniji od svega”, ustvrdio je svjedok toga vremena.

O obrani Vukovara ispisane su povijesne stranice, no nigdje niti riječi o tome da je obranu postavio Tomislav Merčep i da se tako ustrojena održala sve do pada 18. studenoga. Nema sumnje da je upravo on organizirao postrojavanje prvih nenaoružanih odreda koji su 10. ožujka 1991. godine postrojeni u Bogdanovcima.

“Bio sam taj dan u Bogdanovcima gdje nas je okupio Tomislav Merčep. Bila su postrojena sva sela, a zapovjednik moga bio je Marijan Popović. Tada smo vidjeli s kakvim oružjem raspolažemo za slučaj da Hrvatska bude napadnuta i to nije bilo ohrabrujuće. Uglavnom smo imali lovačko oružje i pištolje, a ja sam imao lovačku pušku. Merčep nas je tješio da ćemo na drugom susretu imati i viška”, kazao nam je vukovarski heroj Ivan Anđelić Doktor.