Svjedočanstvo Mehmedalije Alića s iskapanja – Kako sam skinuo pletenice s djevojačkih lubanja iz Hude Jame

Huda Jama je selo u općini Laško u Sloveniji. U blizini naselja nalazi se rudnik Huda jama u kojem je 2009. godine pronađeno masovno grobište u kojoj su partizani likvidirali preko 3 000 ljudi. Sama likvidacija je izvedena u periodu od 25. svibnja do 6. lipnja 1945. godine. Zarobljenike su dovozili noću u kamionima a zatim bi ih svukli do gola i vezivali po troje. Prvu žrtvu bi upucali, a taj što bi pao povukao bi drugo dvoje sa sobom u šaht dubok 48 metara. Nakon masovne likvidacije, sva tijela su prelivena gašenim vapnom.

Jedan od istražitelja zločina u Hudoj Jami bio je i rođeni Srebreničanin Mehmedalija Alić. U svojoj knjizi o strahotama komunističkog zločina posebno naglašava:” Počele su se pojavljivati duge pletenice kose, slične onima koje su nosile moje sestre i mati, a i ostale žene i djevojke koje sam susretao u djetinjstvu. Svojom rukom sam ih sklanjao sa ženskih sitnih lobanja. Stručnjaci su se počeli nekako čudno odnositi prema nađenim pletenicama jer su za njihovu statistiku važile samo ljudske kosti”. Užas! Pošto o kosi niko nije vodio brigu, ja sam svu dugu kosu uredno, a posebno pletenice, slagao u posebnu kartonsku kutiju. Kad mi se ukazala prilika, iznosio sam je vani, osušio pletenice pred radijatorom, a nešto i na suncu. Osjetio sam potrebu da ih fotografiram pred ulazom u jamski grob, koji nosi sudbonosni naziv Huda Jama” Oko 10% pronađenih skeletnih ostataka iz grobišta pripadaju djevojkama, ženama i djevojčicama.

Sudbina je htjela da Mehmedalija Alić, inženjer rudarstva, prvi uđe u rudnik Barbarin rov u Hudoj jami gdje su komunisti i pripadnici Titove armije neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata počinili stravičan zločin nad zarobljenim hrvatskim i slovenskim domobranima i civilima.

Mehmedalija je u Srebrenici 1995. izgubio dva brata i mnoge rođake, a njegovo rodno selo, Grujičići, 25 kilometara od Srebrenice, uz obalu Drine, tijekom rata sravnjeno je sa zemljom. Posljednjih desetak godina u Sloveniji vodi najzahtjevnije rudarske projekte. Jedan je od njih tehničko i sigurnosno pripremanje rudnika Barbarin rov kako bi se moglo doći do posmrtnih ostataka žrtava.

Otkopao sam stari tunel kako bi stručnjaci mogli identificirati posmrtne ostatke nečije braće i sestara, nečijih djedova. Iako je to teško, činim sve što mogu. Istodobno, čekam da netko iskopa i identificira posmrtne ostatke moga mlađeg brata, ubijenoga u Srebrenici, i mojih.

U Barbarin rov u Hudoj Jami odvođeni su zarobljenici iz logora u Teharju i Hrvati sa željezničkog kolodvora u Laškom, od rudnika udaljenome dva kilometra.

Prema svjedočenju jednog sudionika masakra, koji je umro prije nekoliko godina, tijekom nekoliko noći prevezao je 23 kamiona sa zarobljenicima koji su ubijeni u rudniku. Monstruoznost zločina u Barbarinu rovu iznenadila je ne samo rudare na čelu s Alićem, koji su se prvi probili do tijela, nego i forenzičare koji su se nagledali svega i svačega.

Barbarin rov je rudnik u kojemu se od početka prošloga stoljeća iskopavao mrki ugljen. U utrobu planine ulazilo se tunelom dugim 320 metara, a zatim se tunel račva u dva, lijevi i desni.

Tunel lijevo od ulaza bio je zazidan 1945., nakon zločina, a u desnome se iskopavao ugljen sve do 1992. godine.

Mehmedalija Alić prvi je put u glavni, lijevi tunel, visok 2,5 metara i isto toliko širok, ušao 31. siječnja 2008. S ekipom iskusnih rudara najprije naišao na 30 centimetara debelu pregradu od cigle i betona. Kad su srušili tu pregradu, očistili su tunel zatrpan jalovinom u duljini od 70 metara, a zatim su u samo 30 metara tunela naišli na seriju od deset pregrada od cigle, betona armiranog čeličnim šinama, ilovače, drva i vapna.

Između pregrada, pod stropom zatrpanog tunela, rudari su pronašli kostur čovjeka koji je, prema rekonstrukciji, htio pobjeći i izaći “iz utrobe pakla”.

Mehmedalija je toga čovjeka, koji je odgrnuo čak deset metara zemlje i željeznom šipkom probio dvije pregrade, nazvao Bjegunac.

Umro je pod stropom, vjerojatno je dehidrirao. Na putu kojim je Bjegunac prošao, ilovača je uglađena, a vide se i komadi koje je trgao i bacao na stranu. Ostaci druge žrtve koju smo našli bili su ispod njega. Nazvali smo ga Pobunjenik. On se vjerojatno suprotstavio, ali su ga ubili i ondje zakopali. Pronašao sam njegov prsten, gumbe s odjeće i češalj. Bio je to mlad čovjek sa svim zdravim zubima, visok od 175 do 180 cm – prepričava Mehmedalija.

Kad su probili sve pregrade u lijevom tunelu rudnika i izvadili 400 kubičnih metara materijala, otvorio se prostor i rudari Mehmedalije Alića došli su do prve jame (jaške), duboke 45 metara. Površina je ulaza u jamu šest četvornih metara. Ta je jama, puna posmrtnih ostataka ubijenih žrtava. No, u hodniku koji vodi od prve do druge jame, također duboke 45 metara, rudare i sve koji su vidjeli taj prizor dočekalo je šokantno otkriće.

Nemoguće je prebrojiti tijela, možda ih je više od 400, složena su jedno na drugo, otprilike 1,5 metara u visinu, i posuta vapnom. Prema nekim pretpostavkama, to su tijela žrtava koje nisu mogle biti bačene u jame jer su one već bile pune. U drugoj jami je zbog tih tijela došlo do mumificirana, pretpostavlja se, zbog vapna koje je spriječilo dovod kisika i usporilo proces raspadanja.

Uredništvo/komunistickizlocini.net