ŠAMAR I POL

Srbija je olimpijski prvak. U finalu su Srbi nadvisili Hrvate, nerazumno lako. Ostali smo zatečeni izvedbom naše reprezentacije. Nećemo pretjerati ako ustvrdimo – Hrvatska u ovoj utakmici nije imala niti najmanju šansu. Hrvatska je bila nikad slabija, Srbija zacijelo nikad bolja.

Kolikogod nam je teško valja odmah otkloniti misli kako smo doživjeli katastrofu. Ne, u sportu nema katastrofa, ta katastrofa je kada se autobus prepun putnika surva u provaliju. Sport je radost, nadmetanje, uvažavanje, u njemu nema mjesta očajavanju.

Da, očajavali smo i mi za vrijeme utakmice, nije nam bilo jasno kako se naša momčad tako zakočila. No, taj prirodan navijački osjećaj nestao je sa zadnjim zviždukom suca. Moramo svi priznati, Srbija je bila bolja, konkretna, sigurna i prepuna samopouzdanja. Utakmicu je počela silovito, stekla prednost koju je mudro čuvala do kraja utakmice. I valja joj čestitati, od srca.

Ništa nije išlo

U uvodnih osam minuta utakmice za Hrvatsku je po zlu pošlo sve što uopće može poći po zlu. Jest, prvi smo zabili gol i to je praktički bilo sve od naših u prvoj četvrtini. Srbi su sjajno koristili igrača više u napadu, jednostavno bili su nepredvidljivi, uvijek bi se netko od njih oslobodio i prelako zabio. Od četiri situacije s igračem viška Srbi su realizirali sva četiri. Na prvi od or se otišlo s teško gledljivim 5-2 vodstvo za Srbiju.

Što je značilo da je za našu reprezentaciju prostor za daljnje pogreške bio minimalan, ako ga je uopće i bilo. Brod se odmah nagnuo, a u drugoj četvrtini počeo je i tonuti. Srbi su još povisili vodstvo, 7-3 je izgledalo mučno. Jedan podatak puno je svjedočio, od sedam igrača više Srbi su iskoristili baš svaki napad. Na veliki odmor se otišlo s golemim zaostatkom od tri gola (8-5).

Napadačke akcije Hrvata bile su nespretne i spore. Forsirao je šut Marinić-Kragić. Pogađao je i promašivao, ali barem je imao hrabrosti. Ostali su se ustručavali i zapucati po golu, osjećali su očito preveliku odgovornost i strah. Srbi su mahom vodili s tri ili četiri pogotka prednosti, nada je već sredinom treće četvrtine počela kopniti.

Tucak izgledao očajno

Bili bi nepravedni kada ne bi istakli srpskog vratara Filipovića. Znao je u jednom napadu obraniti i četiri udarca. A naši vratari. Bijač koji je bio bez obrane brzo je zamijenjen Popadićem. No, srpski napadači bili su precizni, ali i nečuvani. U zadnju četvrtinu se otišlo s tri gola zaostatka (8-11), a sve je očitije bilo kako je naše vaterpoliste već zahvatila i malodušnost.

Što je najgore, imali smo čak tri napada da dođemo samo na gol zaostatka. Impresivan je način kako smo ga zakomplicirali i upropastili. Izbornik Tucak izgledao je očajno.

Dakako, morao se konačno primiti gol, Srbi su tri minute prije kraja pobjegili na 12-9. U modernom vaterpolu reprezentacija snage koju ima Srbija to ne propušta. Partija naših vaterpolista bila je toliko loša da se ne možemo sjetiti ni dvije-tri dobro odigrane minute.

Srbi odigrali sjajno

Je li velika želja suspregnula namjere naših vaterpolista? Zar je Srbija zaista toliko bolja? Pitanja se nameću, ali odgovori uopće nisu bitni. Što se dogodilo – dogodilo se. Bio je to slab nastup u najbitnijem trenutku. I točka. I ne, ne treba biti ljut, ili se zbog ljutnje naslađivati nad sudbinom naših vaterpolista. U našim redovima nitko, od vratara do centra nije pružio ni dijelić od onoga što se očekivalo od njih.

Sportski je priznati i čestitati suparniku koji je bio bolji. Neki će reći da bi sve bilo lakše da smo u finalu izgubili od neke druge reprezentacije, a ne od srpske. To su glupa razmišljanja, to je nebitno. Hrvatski se vaterpolisti u ovome finalu uopće nisu pojavili. Zacijelo je pad došao zbog psihološke naravi. Kada zakažeš u utakmici života onda priča prestaje.

Ne smijemo se zavaravati, ili čak žaliti za propuštenom prilikom. Jer, prilike uopće nije bilo, Srbi su odigrli odličnu utakmicu u kojoj se sve njih pitalo, a naše se nije pitalo niti je li voda, primjerice, prevruća. Jednostavno, Hrvati su u finalu biti statisti, a Srbi akteri. Hrvatska jednostavno nije zaslužila zlato na Igrama.