TKO je Marina Lovrić Merzel? Otpustila je s posla doktora koji je nju i majku izvukao iz krajnje bijede i bio joj poput oca!

“Mi nismo isti, mi ne prepisujemo diplomske”, govorio je Milanović, stranački kolega Marine Lovrić Merzel, u godini kad je ona uhićena. Marina Lovrić Merzel nije kupila samo fakultetsku nego i srednješkolsku diplomu, a prvo je, kad je postala županica, otpustila doktora koji ju je othranio, našao joj posao i sredio joj diplomu srednje medicinske škole!

Marina Lovrić Merzel je najviše rangirani državni dužnosnik u Hrvatskoj ikad optužen za korupciju. Sanader i Kalmeta? Ne, u trenutku dizanja optužnice oni nisu više bili ni na kakvim funkcijama, ostavke su dali mnogo prije. Za javnu dužnosnicu tog kalibra njena biografija je neobično štura sve do trenutka kad je postala županica. Zna se da je rođena kao Sekulić, 2. rujna 1963. i da se majka zove Marija, dok se ime oca nigdje u biografiji ne spominje, a prema navodima Siščana radi se o Jakovu Sekuliću. Ne spominju se ni škole koje je završila, osim diplome Prometnog iz 2003. A kad netko ima toliko rupa u biografiji kao ona, vjerojatno nešto skriva.

No, ono što je sigurno i što se zna, je da je njena majka bila vrlo siromašna žena, a spas je došao od strane dr. Vladimira Blagajića, sisačkog ginekologa, koji je njenu majku zaposlio kod sebe kao kućnu pomoćnicu i koja je nastavila s djetetom živjeti u njegovom kućanstvu. Kažu da je volio malu Marinu, i da nikad nije propustio siromašnom djetetu svoje služavke donijeti čokoladu.

Kad je mala Marina malo porasla, pomogao je i njoj, sredivši joj posao servirke u bolnici u kojoj je radio. Kasnije je, u krugu liječnika, govorio kako joj je sredio da preko veze, preko njegovih prijatelja, “završi” srednju medicinsku u Bosni, kako bi mogla napredovati u službi i postati – medicinska sestra. I tako je Marina, uz pomoć dobrohotnog doktora koji se smilovao sirotinji, ostvarila prvi proboj u svojoj karijeri. Skromne prihode popunjavala je, kako je poznato, švercom bofl-robe iz Turske.

Na mjestu medicinske sestre nije se predugo zadržala, navodno zbog toga što je prave medicinske sestre nisu prihvatile. Novo utočište je našla u okrilju Đure Brodarca, tadašnjeg sisačkog moćnika, koji ju je zaposlio u “Čazmatransu”, gdje je nekim čudom postala direktorica unatoč tome što nikakve diplome nije imala, doduše rukovodila je sa samo dvoje ljudi. Bio je to očiti ustupak. Marina je uvijek, poput Blanche iz drame Tenessee Williamsa, ovisila o milosti stranaca. Đuru je kasnije s lakoćom pobijedila na izborima, a njeni sponzori iz tog vremena koji su je doveli na vlast nisu posve jasni, no spominje se Stjepan Mesić. A kasnije je i Ivo Josipović rado nazočio feštama koje je priređivala, a koje su izgleda išle na trošak “Hrvatskih šuma” i drugih državnih firmi. On je čak i stao u njenu obranu kad je optužena za milijunske malverzacije. On je tada izjavio da je “tužan i nesretan” zbog njenog uhićenja i da “treba krenuti od presumpcije nevinosti”.

Kad i kako je točno postala “direktorica” sa srednjom školom ne zna se. Sve do trenutka kad ulazi u politiku, sada već pod prezimenom supruga Lovrić, njena biografija je zapravo posve prazna. No ono što se zna da je, kao prvu stvar nakon pobjede na izborima, 2005. godine, otpustila s mjesta direktora bolnice – doktora Blagajića, koji ju je othranio i izvukao nju i majku iz bijede! Čak ga, rekli su liječnici iz tamošnje bolnice, nije pozvala niti na razgovor. Direktiva partije je bila: smijeniti sve HDZ-ovce. I Marina je naredbu, kao poslušan vojnik partije, poslušala. Dr, Blagajić je degradiran i nešto kasnije i umirovljen.  Po oprobanoj makijavelističkoj doktrini, prvo je stradao onaj tko ju je izvadio iz blata: tako je najsigurnije. Doktor Blagajić je, uostalom, često u krugu svojih kolega govorio o tome kako joj je sredio srednješkolsku diplomu, i nije zgodno imati u bolnici nekog tko zna o vašoj prošlosti, ako je mutna.

2003., prije tih zbivanja, Lovrić Merzel je, kako znamo, stekla i fakultetsku diplomu, koja joj je trebala za karijeru u politici. Onu čuvenog Prometnog fakulteta: Općepoznato je tada bilo da se kod konobara tadašnjih obližnjih kafića, “Kod Mirka”, “Aquille” i “Indexa”, moglo, za odgovarajuću naknadu, dogovoriti svaki ispit na tom fakultetu, a po potrebi i cijela diploma u paketu, bez da uopće vidite fakultet. Bila je to javna tajna, nešto što su znali svi osim policije i tužiteljstva. Kako znamo, ona se svog diplomskog ne sjeća, a fakultet “nema zakonsku obavezu čuvati radove” prije 2008.

Doktor Blagajić je umro početkom 2014. godine, no navedeno su potvrdili njegovi kolege iz bolnice, koji pamte ambicioznu županicu bez čije se dozvole u sisačko – moslavačkoj Županiji do njenog pada nije događalo ama baš ništa. Ona je sve čvrsto držala u svojim rukama, uz uski krug pouzdanih suradnika, ne dozvoljavajući da se išta provuče mimo nje. Danas je pred sudom, a hoće li se izvući kao Kalmeta i brojni drugi, vidjet ćemo.