Braniteljske udruge: “Nećemo dopustiti da se Split prikazuje kao grad netrpeljivosti”

Koordinacija braniteljskih i stradalničkih udruga Splita i Splitsko-dalmatinske županije reagirala je na niz medijskih napisa koji su uslijedili nakon incidenta u Gradskom kotaru Blatine, poručivši kako “posljednja događanja u Splitu poprimaju razmjere medijsko-političke histerije”, te da se “napuhava priča o navodnom napadu na srpsku manjinu umjesto da se iznose činjenice”.

Prema priopćenju, braniteljske udruge najavile su da će se pridružiti prosvjedu koji u subotu organizira Torcida na splitskoj Rivi, “kako bi se čuo glas onih koji brane istinu i dostojanstvo hrvatskih branitelja”.

Incident i reakcije

Podsjetimo, incident se dogodio u ponedjeljak kada je skupina muškaraca prekinula obilježavanje Dana srpske kulture u prostorijama SKD Prosvjete. Prema tumačenju braniteljskih udruga, riječ je o “izrazu negodovanja zbog održavanja kulturnog programa u mjesecu kada Hrvatska odaje počast žrtvama Vukovara i Škabrnje te svim stradalima u velikosrpskoj agresiji”.

Kako navode, program je prekinut “bez nasilja i bez ozlijeđenih”, ali, tvrde, “posljedice su ponižavajuće”.

“Petar Gojun, hrvatski branitelj i logoraš srpskih koncentracijskih logora, čovjek čiji brat ubijen u Vukovaru još nije pronađen, nalazi se u pritvoru. S njim i nekoliko građana, među kojima i djeca hrvatskih branitelja. Ljudi koji nikoga nisu napali pritvoreni su da bi se proizvela politička slika ‘srpske ugroženosti u Splitu'”, navodi se u priopćenju.

Braniteljske udruge poručuju kako “Petar Gojun i pritvoreni mladići ne smiju biti žrtveni jarci”, te zahtijevaju njihovo trenutačno puštanje na slobodu.

Istodobno, prema informacijama iz pravosudnih izvora, pritvorene osobe terete se za kazneno djelo nasilničkog ponašanja i povrede slobode izražavanja nacionalne pripadnosti, a istražni zatvor određen im je zbog mogućeg utjecaja na svjedoke i opasnosti od ponavljanja djela.

Priča obitelji Gojun – simbol vukovarske tragedije

U središtu pozornosti ponovno se našla obitelj Gojun, čija je ratna sudbina duboko urezana u kolektivno sjećanje.

Peteročlana obitelj Gojun iz vukovarskog naselja Budžak — roditelji Marija i Petar te djeca Miroslav, Petar i kći — bili su među brojnim obiteljima koje su pretrpjele strašne gubitke tijekom obrane Vukovara 1991. godine.

Nestali sin, Miroslav Gojun, bio je 28-godišnji zaljubljenik u nogomet, značke i markice, a početkom rata se, zajedno s mlađim bratom Petrom, priključio obrani grada. U listopadu 1991. sudjelovao je u obrani položaja od Budžaka prema šumi Đergaj, sve do trenutka kada je ranjen i prevezen u vukovarsku bolnicu.

U to vrijeme u bolnici je radila i njegova zaručnica, liječnica Mirjana Semenić-Rutko, koja je svjedočila njegovim posljednjim trenucima.

“Posljednji smo se put vidjeli u Borovo Commerceu”

“Posljednji smo se put vidjeli u studenome 1991., u Borovo Commerceu, gdje je u skloništu za ranjenike ležao Miroslav, pogođen u nogu. Od tada se nismo čuli. Kružile su priče kako su u Borovo Commerce ušli arkanovci i sve ih poubijali. Drugi su govorili da je Borovo Commerce spaljen sa svim ljudima koji su bili unutra. Neki su pak tvrdili da je dio ljudi odande otišao prema Borovu Selu, a dio prema Trpinji. Tek 1997. saznajem da je Miroslav mrtav”, ispričala je doktorica Semenić-Rutko.

Godinama je tragala za istinom, prikupljala svjedočanstva i razgovarala s preživjelima. Jedan od svjedoka rekao joj je da su Miroslava posljednji put vidjeli u Trpinji, gdje su zarobljenici iz Borovo Commercea “bili brutalno premlaćivani i potom ubijeni čekićima za meso, 21. ili 22. studenoga 1991.”

Tek 2014. godine doznala je identitet jednog od počinitelja — čovjeka koji je, prema njezinim riječima, “godinama živio nedaleko od Vukovara, oženio se i zasnovao obitelj, prije nego što je osuđen na 20 godina zatvora”.

Snimka koja je zauvijek ostala urezana

Beogradska televizija tada je snimila kadar Miroslava Gojuna kako, ranjen, sjedi uz tijelo poginulog prijatelja Vjekoslava Katića, s cigaretom u ruci i u plavo-žutoj trenirci — scena koja je kasnije postala simbol vukovarske tragedije.

Njegov brat Petar Gojun, koji je tada također bio u Borovo Commerceu, kasnije je razmijenjen u Nemetinu.

“Ali, mater kao mater, stalno je gajila nadu. Prolazile su godine, a onda negdje 1995., gledali smo TV, neku emisiju o Vukovaru. Odjednom, mater je vrisnula, skočila i poljubila televizor. Vidjela je Miroslava kako sjedi uz Vjekino tijelo i puši. Njoj je to dalo nadu da je živ, ali, ja sam znao”, prisjetio se Petar Gojun u jednom razgovoru.

Iako su desetljeća prošla, Miroslavovi posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni. Prema svjedočenjima, zarobljenici su iz Borovo Commercea odvezeni u Trpinju, gdje su mučeni u milicijskoj postaji, potom prevezeni radnim strojevima do Bobotskog kanala i ondje strijeljani.

Masovna grobnica koja se ondje nalazila, prema tvrdnjama istražitelja, kasnije je premještena na drugu lokaciju.