Tri imena koja će Vukovar i Hrvatska zauvijek pamtiti – Bartelo, Štic, Gašo

Zorislav Gašpar, Josip Batarelo i Dragutin Štic svoje su živote dali u borbi za Hrvatsku. Njihovi suborci i prijatelji s dubokim emocijama prisjećaju se dana obrane Vukovara i ljudi koji su u toj borbi pokazali neizmjernu hrabrost

Dan nakon sahrane Jean-Michela Nicolliera, Vukovar će se još jednom pokloniti svojim herojima. Na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata bit će sahranjeni Zorislav Gašpar i Dragutin Štic, dok će Josip Batarelo svoj posljednji počinak pronaći na Gradskom groblju Miroševac u Zagrebu, piše Net.hr.

Zorislav Gašpar, Josip Batarelo i Dragutin Štic svoje su živote dali u borbi za Hrvatsku. Njihovi suborci i prijatelji s dubokim emocijama prisjećaju se dana obrane Vukovara i ljudi koji su u toj borbi pokazali neizmjernu hrabrost.

„Samo su odvažni i oni koji su bili spremni dati svoje živote ostali“, prisjeća se Ivan Anđelić – Doktor, suborac Zorislava Gašpara.

A upravo su Zorislav, Josip i Dragutin bili takvi ljudi – hrabri, odlučni i predani.

Ljudi s vizijom i srcem za druge

„Jednom riječju bio je čovjek na kojeg se moglo uvijek osloniti i koji je imao ne svoje ti, već je imao svoje ja“, rekao je Berislav Vrančić, prijatelj Josipa Batarela.

Svoje su emocije, dodaje, uvijek dijelili s drugima.

„To je bio izuzetno vedar, veseo čovjek. U Vupiku je radio na registraciji motornih vozila, tako da je imao kontakte sa svima“, prisjeća se Tomislav Omrčenović, prijatelj Dragutina Štica.

Njihova spremnost da pomognu drugima i pronađu rješenje u svakoj situaciji bila je prepoznatljiva.

„Čovjek koji je imao viziju – on je uvijek imao viziju i uvijek je i tu viziju probao prenositi na druge“, dodaje Vrančić o Batarelu.

Kada je Vukovar gorio, nisu dvojili

Kada je rat zahvatio Vukovar, nisu dvojili. Zorislav, poznat među suborcima kao Gašo, s očuhom je branio grad na najtežim položajima, a svojom vještinom rukovanja minobacačem oduševljavao je sve oko sebe.

„Da su naši ljudi iz ushićenja vikali mu – to Gašo, bravo Gašo“, prisjeća se Anđelić.

Josip Batarelo, zaljubljenik u Vukovar i Dunav, trener u veslačkom klubu, borio se s istom strašću s kojom je odgajao generacije sportaša.

„Ušao je u borbu ne razmišljajući o sebi, već razmišljajući o Hrvatskoj, o svojoj djeci, o Vukovaru“, rekao je Vrančić.

Sportsko srce i duh zajedništva

Dragutin Štic, poznat kao vedar i društven čovjek, bio je predsjednik Društva Hajduka u Vupiku, okupljajući ljude bez obzira na vjeru i nacionalnost.

„Tu su bili i pravoslavci i muslimani, a kum mu je bio veliki igrač Petar Nadoveza“, prisjeća se Omrčenović.

Vrijeme je, međutim, umjesto sportskih nadmetanja, tražilo životnu borbu.

„I Amerikanci kažu – nemoj pitati što će država učiniti za tebe, već što ćeš ti učiniti za državu. E to je Čoba napravio – sebe je dao za državu“, kazao je Vrančić o Batarelu.

Bol koja ne prolazi

Tragedija rata duboko je pogodila i njihove obitelji.

„Naš Gašo i njegov očuh su iz bolnice izvedeni i njegova majka Vida nije za života našla ni sina, ni muža“, rekao je Anđelić.

„Kada sam čuo da je on nestao i na ovaj način završio, ja sam se slomio“, dodaje Omrčenović, prisjećajući se Dragutina Štica.

Heroje Vukovara, kako kažu njihovi suborci, ništa nije moglo slomiti.

Heroji koje Vukovar nikada neće zaboraviti

Zorislav Gašpar i Dragutin Štic bit će sahranjeni na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru, a Josip Batarelo na Miroševcu u Zagrebu.

Njihovi prijatelji i suborci poručuju – nikada ih neće zaboraviti.