Trpimir Jurić – O časti

U životu jednog jezika, nastaju nove i nove  riječi. Gotovo se može reći da dok je jedan jezik živ, da mu nema kraja u stvaranju novih izraza i pojmova.  Neke zaboravljene riječi, sada se vade iz naftalina, druge iz tehničkog ili drugih rječnika, ulaze u svakodnevni, opći. Sve je to normalna jezična dinamika živog jezika.

U skupinu najstarijih riječi, ulaze riječi iz prvih pismenih tragova jedne kulture. Oslanjajući se na kršćansku kulturu, Biblija i Biblijski rječnik su temelj našeg jezičnog bogatstva.

U ovom trenutku, na pamet mi pada riječ „čast“, kao jedna od često korištenih riječi brevijara Kristova vremena.
Svako ljudsko biće, bez obzira kako došlo na svijet, rađa se s čašću. Ona nam je dana rođenjem, pa u čemu je onda problem? Problem je, rekao bih standardan. Smanjila se potreba i razlozi za korištenje tog pojma.

Čast se čuva, ističe, brani ili gubi, jeftino prodaje.  Ona se ne može ukrasti, možemo ju samo izgubiti. Izgubimo li ju jednom, teško da ćemo ju vratiti.

Što je s riječju čast, njenim značenjem, prigodom za korištenje u dnevnom životu, pojmovnom prepoznatljivošću, manifestnom uočljivosti.

Kako već rekoh, čast je riječ koja je puno manje u uporabi nego je nekada bila. Je li ju neka druga riječ zamijenila ili se je smanjile prilike za korištenje te riječi u odnosu na ranija vremena?

Voltaire kaže da je čast dijamant na prstenu kreposti. Sad još i krepost! Situacija se oko pojma časti dodatno komplicira. Sad je vidljivo da za čast imaju preduvjeti. Niti sam jezičar, niti moje obrazovanje i znanje ne idu tako istovremeno vertikalno i horizontalno, a  i ne želim sebi i vama komplicirati ovo čitanje više nego sam ga zakomplicirao, stoga ću ostati samo na kreposti kao preduvjetu časti.

Prema jednoj od definicija, krepost je trajna volja i neprestano nastojanje osobe činiti dobro. U klasičnoj, dnevnoj borbi za dušu, stalno su u srazu kreposti i mana. Navesti ću sedam standardnih oprečnosti kreposti i mana:

vjera – idolopoklonstvo
nada – očaj
ljubav – pohlepa
razboritost – ludost
pravednost – nepravednost
jakost – nepostojanost
umjerenost – bludnost

Ovih sedam proturječnosti pomoći će nam u odgovoru gdje je u pojmovnom i ponašajnom planu nestala čast.

Čast obvezuje na ćudoređe, slava još više, a moć najviše.  U vremenu natjecanja bez pravila, imanja , a ne bivanja, kad je umjerenost u bilo čemu pase, kada ambicijama nema kraja, možemo reći da svijetom vladaju častohlepni.

Jedna fotografija koju sam zapazio ovih dana na FB  jednog poznanika, gdje on slika Predsjednicu države u svečanoj loži jednog kazališta,  to ne radi zbog nje. On to radi zbog sebe. Pokazujući tu fotografiju, pokazuje nam koliko je on blizu tronu. On je samo jedan u nizu častohlepnika koji gaze ispred sebe ne osvrćući se na to što je već prvim korakom izgubio čast. Zapravo on ju je davno izgubio ne žaleći ni trena, jer sve što realizira, a već je toga dosta realizirao, u temeljima je njegova idolopoklonstva, žuđenih sinekura, od kojih su sve samo usputne postaje, pa i da sam sutra postane predsjednik države, jer u častohleplju nema niti mjere niti vjere.

Na kraju ovog svog pisanja i promišljanja, mogu zaključiti da sam sretan što se riječ čast tako malo koristi. Ako ne ništa, bar još uvijek znamo što je to čast, što je čini i ne koristimo ju tamo gdje joj nije mjesto. To mi otvara nadu da kad se jednog dana vratimo krepostima, bit će mogućnosti korištenja pojma časti.
Španjolska narodna:“ čast i korist ne stanuju pod istim krovom“.

Trpimir Jurić