Tvorac prvonagrađene hrvatske riječi dr. Štambuk: ‘Narod koji ne brine o svome jeziku, ne zavrjeđuje zvati se narodom’

“Kakvoća jezika sve je lošija u javnome prostoru i zabrinut nam se nad stanjem govorenoga i pisanoga hrvatskoga standardnoga jezika”, ističe u razgovoru za Narod.hr dr. Drago Štambuk, jedan od dobitnika nagrade za najbolju novu hrvatsku riječ.

Započinje obilježavanje Dana hrvatskoga jezika (11. – 17. ožujka), Spomen-tjedna na Deklaraciju o hrvatskom jeziku kojom se 1967. obranio hrvatski jezik. Časopis Jezik i Zaklada „Dr. Ivan Šreter“ izbor najboljih novih hrvatskih riječi posvećuju svake godine Danima hrvatskoga jezika.

Nagrade su ove godine ponijele tri riječi – dišnik za respirator, kihobran za eng. sneez protector i rukozborac za osobu koja se služi znakovnim jezikom.

Dr. Štambuk (književnik i hrvatski veleposlanik u Iranu) tvorac je prvonagrađene riječi

Prvu nagradu za dišnik dijele dva tvorbenjaka, Drago Štambuk i Karlo Kulaš. Neovisno jedan o drugom, poslali su istu riječ. Drago Štambuk predložio je uz dišnik i disajnik kao istoznačnicu, ali i krunski virus za koronski virus.

Dr. Štambuk: Zadaća nam je svima brinuti se o hrvatskome jeziku

Književnik, liječnik i dugogodišnji diplomat dr. Drago Štambuk za Narod.hr istaknuo je kako se nada da će nova riječ zaživjeti u svakodnevnom govoru i pismu, ali i kako je zabrinut kakvoćom jezika “koja je sve lošija u javnom prostoru”.

Narod.hr: Kako ste došli na ideju za tu riječ?

Dr. Drago Štambuk: “Kao liječnik uvijek pokušavam prenijeti strane medicinske izraze ili nazive u svoj hrvatski jezik. Ako imate osjećaj za jezik, a razvijam ga cijeli svoj život kroz pisanje poezije, i ako razumijevate narav imenovanoga (kao medicinar taj uvid posjedujem) nije problem poigrati se riječima i kombinacijama. U slučaju respiratora krenuo sam od njegove namjene – disanja (udisaj, izdisaj) i vrlo lako došao do dišnika ili disajnika. Ne smijemo dišnik miješati s dušnikom (tracheom). Udaljenost jednog od drugog jest kao i udaljenost između života i smrti. Već sam skovao niz riječi (ranije su na Šreterovom natječaju nagrađene: oznak za brand, proširnica za stent), a u javnosti jest (i u Brodnjakovom razlikovnom riječniku) kopnica kao moj hrvatski naziv za AIDS ili sidu; također i ritmodajnik za pace-maker.”

Narod.hr: Nadate li se da će ona zaživjeti (kao što su to zaživjele zatipak, ispraznica, uspornik i druge riječi koje su bile na prijašnjim natječajima)?

Dr. Drago Štambuk: “Držim da bi mogla opstati, s obzirom da je logična i jasna otprve. Zadaća nam je svima brinuti se o hrvatskome jeziku, barem donekle i blizu onome kako o svome jeziku brinu Francuzi.”

Narod.hr: Kako ocjenjujete kvalitetu hrvatskoga jezika u javnom/ medijskom prostoru, vodi li se računa o hrvatskom standardu ili je zagađen nepotrebnim anglizmima?

Dr. Drago Štambuk: “Kakvoća jezika sve je lošija u javnome prostoru i zabrinut nam se nad stanjem govorenoga i pisanoga hrvatskoga standardnoga jezika. Jedno su hrvatski lokalni govori, drugo književni izraz, a treće norma koja bi imala proizlaziti iz potonjega.

Kao autor “Zlatne formule hrvatskoga jezika ča-kaj-što” koja je 2019. proglašena kulturnim dobrom i stavljena na Nacionalnu listu zaštićene nematerijalne baštine trudim se poticati bogaćenje i oplemenjivanje hrvatskoga jezičnoga standarda trima stilizacijama: čakavskom, kajkavskom i štokavskom, te raditi na njihovoj integraciji. Jer hrvatski jezik trojedne je naravi, silno bogate leksičke pričuve, i baviti nam se njime s velikom pozornošću i ljubavlju budući da je temelj naše identitetske popudbine. Narod koji ne brine o svome jeziku, ne zavrjeđuje zvati se narodom.”, zaključio je dr. Štambuk u razgovoru za Narod.hr.

Podsjetimo, dr. Štambuk je otprije poznat po svojim tvorbenjačkim uspjesima, sada je već treći put slavodobitnik Šreterova natječaja. Njegove su nagrađivane novotvorbe: proširnica za stent, oznak za brend, a sada i dišnik. Uz te tri riječi, Dragi se Štambuku pripisuje i brojne hrvatske riječ iz medicinskoga nazivlja, spomenut ćemo ovdje tek kopnicu za AIDS, ritmodajnik za pacemaker. Veliko je postignuće dr. Štambuka što je dugogodišnjim naporima i ustrajnošću uspio ishoditi da 2019. hrvatska narječja budu proglašena hrvatskim kulturnim dobrom.

Istaknuo je kako hrvatski jezik zavrjeđuje našu punu posvećenost i pozornost.

“Skrbiti nam je o njemu, jer po jeziku smo to što jesmo; jedna je od najsnažnijih domovinskih temeljnica. Narod koji ne brine o vlastitome jeziku nije samosvojan i ne zaslužuje zvati se narodom. Briga o jeziku uključuje i prijenos stranih izraza u hrvatske, a kako nas je svjetsko širenje krunskoga virusa suočilo s nizom naziva i medicinskih izraza koje je valjalo prenijeti u hrvatski jezik odlučio sam se prihvatiti tvorbenoga posla, jer ga volim i radim s radošću. Tako respirator, kano život spašavajuću napravu u bolesnika od krunskoga virusa (znajući kao liječnik kako se primjenjuje) i koja diše umjesto bolesnika s oštećenim plućima, samorazumljivo mi je nazvati dišnikom ili disajnikom – spravom koja diše umjesto čovjeka. Udisaj i izdisaj dio su procesa disanja – stoga i dišnik i disajnik jednako su primjerene hrvatske zamjene za respirator (ventilator). Međutim, ne bi smjeli riječ dišnik miješati s dušnikom (hrvatskim imenom za tracheu). Razlika je mala, u jednome slovu; no u primjeni velika je i bitna kao udaljenost od života do smrti. Sažeto kazano: dišnik je uređaj koji u terapijskom postupku teškog oštećenja pluća preuzima funkciju dušnika i potpomognutog disanja,” istaknuo je dr. Štambuk.