U BOLNICU JE DONESENA TEŠKO RANJENA: Najmlađa žrtva Vukovara samo je jedna od brojnih užasa koji se se dogodili u vukovarskoj bolnici pod paljbom
Mjesec dana prije njegova pada, točnije od 15. listopada 1991. godine, Vukovar se našao u potpunom okruženju.
Potpora hrvatske strane opkoljenom gradu od toga dana se uglavnom svela na povremene topničke udare, a energični napadi na Vukovar i Borovo Naselje nastavljeni su.
Pogotovo je današnji dan, 23. listopada bio težak za branitelje Vukovara.
Zapaljena bolnica
Nakon granatiranja bolnice koja je pogođena sa oko 40 raketa, ona se zapalila. Drugoga dana angažiran je samostalni zrakoplovni vod Osijek koji je noćnim letovima desantirao nužan materijal u Vukovar.
Tijekom napada na grad liječničku pomoć je dobilo 3400 osoba: kirurški je bilo obrađeno između 2500 i 2900 ranjenih.
Na bolnicu je u nastavku ratnih djelovanja svakodnevno padalo 80 do 90 topničkih projektila, a na grad i deset puta više. Upravo zbog te dramatične situacije, teški ranjenici su bili evakuirani iz bolnice i odvedeni u druge gradove, a u bolnicu su dolazili novi liječnici i dostavljao se materijal za bolničko liječenje.
Operacije u bolnici bez struje i grijanja
Kada je Vukovar bio posve okružen neprijateljskim snagama, u akcije spašavanja se uključuju i “Liječnici bez granica”, te se organiziraju konvoji. No, unatoč informiranju o teškom stanju u bolnici, unatoč dopisima EU komisiji, međunarodnoj zajednici, ipak je pomoć i reakcija bila nedostatna. Dopise i prosvjedne note upućivala je dr. Vesna Bosanac, no sve to nije bilo dovoljno da se pokrene javnost i da se spriječi krvoproliće.
Dvije medicinske sestre Vesna Blažeković i Zorica Gregurić dobrovoljno su se javile i otišle u Vukovar, a ono što su zajedno prošle u to doba kao mlade djevojke na prvom crti te ono o čemu su svjedočile zauvijek će ih povezivati.
“Zadnja operacija u Vukovaru bila je operacija malene Sanje Vidić, danas odrasle žene, koja je ranjena u granatiranju. Imala je ozljedu bedrene kosti i trbuha, a bolnica nije imala uvjete za operaciju male djece. Nismo imali ni struje ni grijanja pa smo uz pomoć generatora održavali inkubator, a dr. Kušt ga je fenom zagrijavao”, opisala je sestra Zorica jedan detalj iz vukovarske bolnice.
U zimu 1991.godine. pacijentica toga zadnjeg zahvata imala je svega šest mjeseci, a najmlađa žrtva Vukovara je dijete Ivan Kljajić, dijete koje im je u bolnicu donesene raznesene glave.
