U pozadini slučaja Turudić odvijalo se nešto veliko: Dugo skrivana tajna možda je otkrivena

Dolazak Ivana Turudića na čelo Državnog odvjetništva još je uvijek na domaćoj društvenoj, pravosudnoj i političkoj sceni poprilično aktualna tema, a čini se da bi to stanje moglo potrajati, ako se uzmu u obzir polemike koje su se povele ne samo oko njegova imenovanja, već i oko poruka koje je razmjenjivao sa bivšom državnom tajnicom Josipom Pleslić ex Rimac, a koje su procurile u medijski prostor.

Ono što premijera Andreja Plenkovića i njegove najbliže suradnike zanima jest kako je ta sporna prepiska dospjela do naslovnica, a pita li se njegove najbliže suradnike najizglednije je da je to učinjeno preko Državnog odvjetništva, odnosno preko Uskoka na čijem čelu posljednjih nekoliko mjeseci kao vršiteljica dužnosti sjedi Željka Mostečak. Ipak, Uskok je demantirao da oni imaju ikakve veze s puštanjem poruka u javnost.

Nije nepoznanica da se na nedavno raspisani natječaj za ravnatelja Uskoka nije prijavio baš nitko pa ni aktualna vršiteljica dužnosti, a i prije toga progovaralo se o političkom pritisku na ovu instituciju koja bi trebala biti neovisna. Svatko onaj tko je i površno imao doticaja s bilo kojom sferom i institucijom unutar našeg pravosudnog sustava složiti će se s time da je on miljama daleko od neovisnosti. I kada se među građanima provode ankete o najvećim problemima unutar zemlje uz sveprisutnu i duboko ukorijenjenu korupciju najčešće se naglasak stavlja baš na pravosuđe.

Turudića očekuje mnoštvo problema

U DORH Turudić stiže sa Visokog kaznenog suda, a tamo ga dočekuje mnoštvo problema. Od toga da ga unutar te institucije ne dočekuju s oduševljenjem, do toga da je DORH premrežen kadrovima bivšeg glavnog državnog odvjetnika pa sve do toga da se Državno odvjetništvo susreće s pomanjkanjem stručnih kadrova, posebice onih mlađe generacije. Košmar je to sa kojim  će se iskusni sudac morati suočiti u što kraćem roku, a do tada ne bi bilo loše rasvijetliti i sve ono što se događalo između Rimac Pleslić i Uskoka, jer samo inzistiranjem na transparentnosti javnost barem donekle može očekivati da sustav napokon počne funkcionirati.

Ovih dana na vidjelo su kada je Uskok po srijedi izašli i navodni detalji pregovora o nagodbi između Uskoka i ove nekoć utjecajne HDZ-ovke pa se tako tvrdi kako je Rimac Pleslić Uskoku nudila ‘tri ministra, suca Ivana Turudića i desetak nižih lokalnih dužnosnika’ tražeći za uzvrat da joj kazna za sve što je optužuju bude manja od pet godina. Pregovori o nagodbi odvijali su se 2021.godine te su prema pisanju Jutarnjeg zapeli baš na visini kazne koju je Pleslić tražila. U to vrijeme ona je bila osumnjičena za 50-tak kaznenih djela među kojima se dakako najviše ističe njena najveća afera vjetroelektrane.

Kako se radilo o kompleksnim optužbama tako joj Uskok navodno nije želio ponuditi kaznu manju od sedam godina na što ona nije željela pristati. Kazna manja od pet godina značajna je jer u tom slučaju ne bi bila primorana odmah po sklapanju nagodbe ići u istražni zatvor već bi mogla tražiti odgode. Prije ovih napisa tvrdilo se kako je Uskok pritiskao Pleslić Rimac da svjedoči protiv Turudića na što ona nije željela pristati. Te je tvrdnje Uskok vrlo promptno odbacio, a u priopćenju kojem se obratio javnosti uz ostalo stoji kako su pregovori vođeni na inicijativu Rimac Pleslić, a ne na inicijativu Uskoka.

Ovih dana na vidjelo su kada je Uskok po srijedi izašli i navodni detalji pregovora o nagodbi između Uskoka i ove nekoć utjecajne HDZ-ovke pa se tako tvrdi kako je Rimac Pleslić Uskoku nudila ‘tri ministra, suca Ivana Turudića i desetak nižih lokalnih dužnosnika’ tražeći za uzvrat da joj kazna za sve što je optužuju bude manja od pet godina. Pregovori o nagodbi odvijali su se 2021.godine te su prema pisanju Jutarnjeg zapeli baš na visini kazne koju je Pleslić tražila. U to vrijeme ona je bila osumnjičena za 50-tak kaznenih djela među kojima se dakako najviše ističe njena najveća afera vjetroelektrane.

Kako se radilo o kompleksnim optužbama tako joj Uskok navodno nije želio ponuditi kaznu manju od sedam godina na što ona nije željela pristati. Kazna manja od pet godina značajna je jer u tom slučaju ne bi bila primorana odmah po sklapanju nagodbe ići u istražni zatvor već bi mogla tražiti odgode. Prije ovih napisa tvrdilo se kako je Uskok pritiskao Pleslić Rimac da svjedoči protiv Turudića na što ona nije željela pristati. Te je tvrdnje Uskok vrlo promptno odbacio, a u priopćenju kojem se obratio javnosti uz ostalo stoji kako su pregovori vođeni na inicijativu Rimac Pleslić, a ne na inicijativu Uskoka.

Posao ravnateljice Uskoka Marušić ne obavlja od travnja prošle godine, a razlozi njenog odlaska do danas su ostali svojevrsna enigma mada su domaći pravni stručnjaci u tom kontekstu spominjali politički pritisak s kojim se bivša ravnateljica nije mogla nositi. Je li se Marušić pritiskalo ne samo zbog nagodbe koja se danas provlači medijima, već i zbog brojnih drugih istraga kroz koje se provlače bivši ministri iz Plenkovićeve vlade, pitanje je kojim se posljednjih dana bave pravosudni kuloarima.

Upućeni pak svjedoče da se na bivšu ravnateljicu Uskoka teško moglo utjecati. Pa i u tim istim pravosudnim kuloarima aludiraju na veliki broj istraga i podignutih optužnica koje stoje iza dugogodišnje karijere Vanje Marušić. Kao što je poznato, prvotno je Marušić sama poslala pisani zahtjev za prestankom rada na mjestu ravnateljice Uskoka tvrdeći da taj potez povlači iz osobnih razloga, mada je par mjeseci prije toga kao jedina kandidatkinja reizabrana u još jedan mandat na čelu Uskoka.

Priča o vozaču izazivala je nevjericu

Nedugo nakon ovog dopisa doznalo se za probleme s njenim službenim vozačem koji je imao prometnu nesreću izazvanu službenim automobilom kojega je dotični koristi i privatno. Ta je nesreća rezultirala štetom koja nije prijavljena DORH-u već je podmirena bez da je od vozača tražen regres. Da je tome tako svjedočio je i ministar pravosuđa Ivan Malenica dok je premijer Andrej Plenković najavljivao razgovore s glavnom državnom odvjetnicom Zlatom Hrvoj Šipek s namjerom da se detaljno uputi u taj slučaj koji je izazvao veliku pažnju, ali i veliku nevjericu u javnosti. neslužbeno se moglo čuti da je Marušić bila uvjerena kako nije imala obvezu o nesreći obavijestiti Hrvoj Šipek koja je za nesreću saznala iz anonimne prijave.

Da je nešto u cijeloj priči o iznenadnoj ostavci u najmanju ruku neobično moglo se naslutiti i iz prekršajnog postupak protiv vozača pri čemu sud nije utvrdio grubo kršenje propisa. Vozač bivše ravnateljice samostalno je kontaktirao policiju, novčano je kažnjen pa je Marušić došla do zaključka da ni zbog toga nije bilo potrebno u priču involvirati Hrvoj Šipek mada odluka o naplati regresa jest u njenoj nadležnosti. Koliko je priča o vozaču bila nevjerojatna, toliko je javnost u nevjerici gledala i na glasine iz Državnog odvjetništva u kontekstu kojih se progovaralo o poljuljanim odnosima između Hrvoj Šipek i Marušić do čega je došlo nakon afere s bivšom ministricom Gabrijelom Žalac čiji je slučaj iz Uskokovih ladica izvukao Ured europskog javnog tužitelja nakon čega je bivša ministrica i velika prijateljica premijera Plenkovića i privedena. Upućeni tvrde da je Marušić teško podnijela kompromitaciju u aferi Žalac jer ju se do toga slučaja doista smatralo profesionalkom pa stoga mnogi i sada teoretiziraju da je u pozadini njenog odlaska politički pritisak koji se odvijao ne samo zbog bivše ministrice već i zbog nekadašnje državne tajnice Pleslić Rimac.

Dvije verzije priče o odlasku

Ako se doista u pozadini ovih afera kriju ministri, kao i oni s kojima su Pleslić i Žalac ostvarivali kontakte i razvijali svoje mreže pitanje koje se nameće jest postoje li i krupnije ribe do kojih vode kraci njihovih afera. Moguće je svjedoči se po pravosudnim kuloarima da Marušić nije otišla zato što je htjela već zato što se to od nje tražilo. Još su u vrijeme njenog odlaska sa čela Uskoka naši sugovornici iz Odvjetništva progovarali o tome kako je ondje eskaliralo zbog nagodbe bivše državne tajnice Rimac Pleslić, a o tom slučaju i danas postoje dvije verzije priče.

Prema prvoj verziji Marušić i jest bila na korak do nagodbe s Rimac Pleslić onda kada je ona po prvi put progovorila o svojim aferama tijekom gostovanja na RTL-u gdje je prozvala Hrvoj Šipek otkrivajući da je biča upućena u slučaj vjetroelektrana budući da se s njom sastajala upravo na tu temu. Prema drugoj verziji priče Hrvoj Šipek bila je ta koja je mimo Marušić nudila nagodbu Rimac Pleslić, a Marušić to nije željela ni mogla ‘progutati’. Tko god da je stajao iza nagodbe od nje se evidentno odustalo, a spekulira se da je i do toga došlo zbog pritiska iz samog vrha vladajuće stranke. ‘

“Neki govore da je Vanja Marušić željela oprati svoj obraz i da je željela otvoriti istrage protiv AP-a i Banožić, govori se čak i o tome da je nudila nagodbu Josipi Rimac koja bi dovela do istrage protiv Plenkovića, ali da Šipek to nije dopustila. Kako god bilo, ova ostavka zbog nekakvog smiješnog razloga i vozača koji je slupao službeno auto mi nikako ne drži vodu. Osim ako Šipek time nije ucijenila Marušić. Nadam se da će jednom u Hrvatskoj svi biti jednaki pred zakonom, uključujući Zlatu, Vanju i AP-a”, izjavljivao je u to doba Mostov Nikola Grmoja. Ove izjave oporbenih zastupnika nisu previše doprinijele razrješavanju ovog slučaja, a ostalo je nejasno i radi čega je Marušić prvotno tvrdila da odlazi iz osobnih razloga da bi se ubrzo potom saznalo da je u pozadini prometna nesreća službenog vozača zbog kojeg je prema formalnoj verziji priče Marušić pristala poigravati se svojom pozicijom na čelu Uskoka sa koje se navodno zamjerila i premijeru Plenkoviću koji je Uskok otvoreno kritizirao u vrijeme privođenja bivšeg ministra graditeljstva Darka Horvata.