U spomen na prve žrtve u Domovinskom ratu iz đurđevačke Podravine, Peru Juriša i Ivicu Kolara

Dana 06.07.1991. godine đurđevačka Podravina zavijena je u crno, toga dana zabilježene su prve pogibije najhrabrijih Podravskih sinova u Domovinskom ratu.

Naime, navedenog dana, na području Ljubova u srbo-četničkoj zasjedi poginuli su Ivica Kolar i Petar Juriša, pripadnici 2A Bojne Zbora narodne garde, u koju postrojbu su otišli iz Policijske postaje Đurđevac, a svoje zadaće su obavljali na području Gospića gdje im je bila zadaća osiguranje prometnice Gospić - Titova Korenica, obzirom se na tom području širila srbo-četnička pobuna. 

U Vrhovnom zapovjedništvu odlučeno je da se 23. lipnja 1991. godine veći dio Prve pješačke bojne ZNG-a pošalje na teren u Gospić, te su bili smješteni u Zatvorskoj farmi Okružnog zatvora u naselju Ljubovo. Na teren je otišlo oko stotinu pripadnika na čelu sa zapovjednikom Matom Obradovićem.

Gardisti su na farmi osiguravali prilaze sa šest stražarskih mjesta od kojih su dva bila na cesti kao punktovi i tu su se provjeravali prolaznici. Danju su skupine od 5-6 pripadnika odlazile u izviđanje po okolnim brdima, a noću su držane zasjede u pravcu Titove Korenice. Varljiva sigurnost razbijena je u jutarnjoj magli 30. lipnja 1991. godine. Domaći pobunjenici podmuklo su napali farmu. Paljbom teških strojnica, automatskim puškama, OSAMA i ZOLJAMA zasuli su položaje gardista i objekte na farmi. Neprijatelj je računao s iznenađenjem i lakom pobjedom.

Međutim, bojovnici Prve pješačke bojne su uzvratili vatrom koja je napravila pomutnju i paniku u njihovim redovima. Maglu je zamijenila kiša a s njom se povećao pritisak hrvatskih bojovnika. Nakon trosatne borbe znao se pobjednik. Neprijatelj se povukao među brda okolnih sela. Tijekom borbe pripadnici JNA su ostali mirni. Kasnijim pregledom područja sukoba gardisti su pronašli tragove krvi na tlu koji su očito ukazivali na neprijateljske gubitke. Koliki su ti gubitci bili nije poznato, dok su gardisti imali 6 lakše ranjenih.

Uz daljnje obavljanje zadaće na kontrolnom punktu pripadnici bojne zaustavili su kamion pun eksploziva koji je vozio u pravcu Titove Korenice. Kamion s vozačem je zaplijenjen te vraćen u Zagreb.

Jedna od najtežih tragedija tih dana desila se je upravo 06. srpnja 1991. godine, kada su pri povratku sa sastanka u Zagrebu za Ljubovo, zapovjednik i desetak branitelja upadali u srbo-četničku u zasjedu u kojoj su srpski pobunjenici sa nasipa bombama i puščanom paljbom zasuli vozila hrvatskih branitelja.

Napadnuti i u teškoj situaciji, hrvatski branitelji su motorolom pozvali pomoć, koja im je pristigla u rekordno kratkom roku, te su neprijatelji primoravni na povlačenje.

U tom podmuklom neprijateljskom činu Druga „A“ bojna Zbora narodne garde imala je prve smrtno stradale pripadnike, a to su bili naši Podravski sinovi, Ivica Kolar i Petar Juriša, dok je ranjeno pet pripadnika.

Iz razgovora sa sudionicima navedenog okršaja, saznao sam da su Ivica i Petar u trenutku dolaska pojačanja bili još živi, ali zbog težine ozljeda preminuli su na rukama svojih suboraca.

Ivica i Petre, neka Vam je vječna hvala i slava, nikad Vas nečemo zaboraviti. Počivali u miru Božjem, Amen!!!!