Povodom članka objavljenog u Varaždinskim vijestima pod naslovom „Sa spomen-obilježja pukovniku Ivanu Sokaču neće se ukloniti titula/natpis zapovjednik“
objavljenog 7. listopada 2025. godine, a u svrhu istinitog i objektivnog informiranja javnosti, Izvršni odbor Udruge pripadnika 104. brigade ZNG HV upućuje Varaždinskim vijestima sljedeći demanti, koji prenosimo u cijelosti:

Sud presudio: Sa spomen-obilježja pukovniku Ivanu Sokaču neće se ukloniti titula „zapovjednik“

U odlomku pod naslovom „Natpis je neistinit“ navodi se da je pukovnik Ivan Sokač preuzeo zapovijedanje brigadom tjedan dana prije svoje pogibije, jer je tadašnji zapovjednik brigade Ivan Rukljić navodno podnio ostavku na tu dužnost.
Navedena tvrdnja ne odgovara istini, jer prema važećim propisima nijedna djelatna vojna osoba ne može podnijeti ostavku na dužnost koju obnaša. Svako imenovanje, postavljanje ili razrješenje s dužnosti provodi se zapovijedi, a svako odbijanje izvršenja zapovijedi povlači za sobom stegovni postupak.

Protiv pukovnika Ivana Rukljića nikada nije pokrenut stegovni postupak, jer za to nije bilo razloga. On je podnio zahtjev za razrješenje s tadašnje dužnosti i premještaj na drugo radno mjesto, što je pravo svake djelatne vojne osobe. Taj zahtjev nikada nije realiziran jer Rukljić, kako sam navodi u svom očitovanju, nije mogao surađivati sa zapovjedništvom Operativne zone Bjelovar, u kojem su tada radili pojedini časnici bivše JNA – osobe koje su u vrijeme formiranja 104. brigade još službovale u toj vojsci i Rukljića proglašavale hrvatskim nacionalistom.

O problemima u OZ Bjelovar govori se i u dokumentarnom serijalu autora Miljenka Manjkasa „Otkos, Orkan, Papuk – propast projekta Velike Srbije“.
U tekstu se nadalje navodi svjedočenje prema kojem je pukovnik Ivan Rukljić navodno napustio bojišnicu te zapovijedanje brigadom prepustio Ivanu Sokaču.
Ni ta tvrdnja nije točna. Pukovnik Ivan Sokač zapovijedao je snagama na terenu jačine ojačane bojne, i to na temelju izravne ovlasti koju mu je dao pukovnik Ivan Rukljić kao tadašnji zapovjednik brigade. O tome posjedujemo originalnu zapovijed.

Valja istaknuti da zapovjednike brigada imenuje isključivo Vrhovni zapovjednik Oružanih snaga, a ne zapovjedništvo Operativne zone Bjelovar.
Pukovnik Rukljić nije napustio bojišnicu, već je otišao na redovitu smjenu, budući da je dulje vrijeme proveo na terenu. Tom je prilikom upozorio nadležno zapovjedništvo OZ Bjelovar da akcija „Alfa 91“, u kojoj je poginuo pukovnik Sokač, nije bila dobro organizirana te da očekuje velike gubitke, što se nažalost i pokazalo točnim.

U prilogu dostavljamo i očitovanje Ministarstva obrane Republike Hrvatske – Uprave za ljudske potencijale (Klasa: 562-01/23-01/43, Urbroj: 512M2-010401-23-2), u kojem se jasno navodi da MORH ne raspolaže podacima da je pokojni Ivan Sokač imenovan zapovjednikom 104. brigade ZNG Varaždin, već da je obnašao dužnost pomoćnika zapovjednika brigade za logistiku.

Uz dužno poštovanje prema pokojnom pukovniku Ivanu Sokaču, heroju Domovinskog rata čiju žrtvu Udruga duboko cijeni i redovito obilježava, ne možemo prihvatiti tvrdnju da je obnašao dužnost zapovjednika brigade.
Na to jasno upućuje i činjenica da pukovnik Ivan Rukljić nikada nije bio razriješen s dužnosti zapovjednika te je tu dužnost obnašao do umirovljenja 1992. godine. Budući da za njega nikada nije pokrenut postupak razrješenja, nije mogao biti pokrenut ni postupak imenovanja druge osobe na isto mjesto.

Presuda Višeg trgovačkog suda nigdje ne navodi da je pukovnik Ivan Sokač bio zapovjednik 104. brigade. Sud je samo utvrdio da Udruga 104. brigade nije nadležna u predmetnom postupku, što ne mijenja činjenicu da pukovnik Sokač nije bio zapovjednik brigade.

Stoga ovim putem pozivamo Klub varaždinskih branitelja da, radi vjerodostojnosti svojih navoda, objavi relevantan dokument (zapovijed, rješenje ili imenovanje) kojim bi se dokazalo da je pukovnik Ivan Sokač bio postavljen za zapovjednika 104. brigade.

Napominjemo da je pokojni Ivan Sokač u trenutku pogibije doista zapovijedao postrojbom, ali ne brigadom, već dijelom snaga na terenu, jačine ojačane bojne, što je bilo uobičajeno i za ostale časnike iz zapovjedništva brigade kada se zapovjednik nije nalazio na bojišnici.

Kao pripadnicima Udruge koja njeguje tradiciju i čuva istinu o 104. brigadi ZNG HV, nejasno nam je kome je u interesu, više od trideset godina nakon završetka Domovinskog rata, unositi razdor među braniteljsku populaciju i izvrtati povijesne činjenice, čime se nanosi šteta ne samo 104. brigadi, nego i cjelokupnoj zajednici hrvatskih branitelja.

Iznošenje neistina u medijima nikome ne koristi. Upravo zato Udruga pripadnika 104. brigade do sada se nije oglašavala u javnosti, a ovim demantijem želi zaključiti svaku daljnju polemiku u medijima.

Demanti objavljujemo kako bi javnost mogla sama procijeniti vjerodostojnost naših navoda i istinu, za čije se temeljne vrijednosti naša Udruga zalaže od svog osnutka.